Pandemija koronavirusa suočila je ne samo hrvatsko društvo nego i čitavi svijet s izazovima koji su donedavno bili upravo nezamislivi. Kako bi se spriječilo širenje virusa, različite su države pribjegle različitim strategijama, a jedna od njih je u mnogim državama bila zatvaranje vrtića i škola i svih drugih obrazovnih institucija, uključujući i fakultete, te prebacivanje čitavoga nastavnog procesa u virtualni svijet online nastave. U Hrvatskoj, kao i brojnim drugim državama u svijetu, u poučavanje djece su se uključile televizijske kuće sa specijaliziranim programima. U Hrvatskoj je tako Škola na trećem bila dnevna virtualna učionica za djecu od 1. do 4. razreda osnovne škole. Viši razredi osnovne škole te srednjoškolci prolazili su nastavni proces bivajući satima uz svoja računala, a nastavnici su organizacijom virtualnih učionica i korištenjem različitih internetskih platformi nastojati ublažiti udarac nemogućnosti organiziranja nastave u djeci prirodnom okružju – školi.

Slobodno kretanje i boravak osoba u Europskoj uniji temeljno je načelo na kojem počiva građanstvo Unije, a utvrđeno je Ugovorom iz Maastrichta 1992. godine. Navedenim ugovorom se promijenilo značenje slobodnog kretanja osoba. Naime, prve odredbe iz Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice su obuhvaćale samo slobodno kretanje radnika (uključujući zaposlenike i pružatelje usluga), a Ugovor iz Maastrichta je uveo pojam građanstva Europske Unije koji automatski dobiva svaki državljanin države članice. S druge strane, prema državljanima trećih zemalja i onima koji nisu članovi obitelji građana Europske Unije se primjenjuje imigracijska politika koja u posljednje vrijeme postaje tema mnogim raspravama.

Polazeći od pretpostavke da je rješenje političkog, pravnog, kulturnog i društvenog položaja manjina u nekom društvu mjerilo demokratizacije i modernizacije tog društva, odnos prema migrantima mjerilo je stupnja svijesti o tome da poštivanje univerzalnih ljudskih prava, određenih u dokumentima UN-a, podrazumijeva i pravo migranata na razvoj i na to da ne žive u siromaštvu. Moderna društva omogućuju da ljudska prava postanu zajednička svima.