Izvor: imin.hr

Peto Godišnje izvješće o migracijama i azilu koje je izradila Nacionalna kontaktna točka za Europsku migracijsku mrežu u Hrvatskoj obuhvaća razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine.

Svrha Godišnjeg izvješća o migracijama i azilu je pružiti pregled najznačajnijih politika i razvoja zakonodavstva o azilu i migracijama u Hrvatskoj, kao i pregled političkih i javnih rasprava na području azila i migracija. Izvješće obuhvaća sljedeće teme: zakonite migracije, međunarodnu zaštitu, djecu bez pratnje i druge ranjive skupine, integraciju, državljanstvo i bezdržavljanstvo, granice, Schengen i vize, povratak i readmisiju, nezakonite migracije uključujući krijumčarenje i borbu protiv trgovanja ljudima.

Migracije su uvijek bile ključan dio ljudske povijesti. Ratovi, politička i ekonomska nestabilnost, siromaštvo, jačanje različitih etničkih i religijskih pokreta i drugi oblici strukturiranog nasilja potiču grupe i pojedince na selidbu i potragu za boljim životom izvan granica vlastite zemlje. I dok je kretanje preko granica prepoznato u međunarodnom pravu, prava osoba koja se iz potrebe sele iz vlastite zemlje, kao i selidba velikog broja ljudi iz neke zemlje iz istih razloga, stvara raznovrsne društvene, pravne, ekonomske i druge izazove diljem svijeta.

Balkanske zemlje koje su bile tranzitne za vrijeme najvećeg protoka izbjeglica, usvojile su plan od 17 točaka, koji sadrži konkretne mjere za bolju razmjenu informacija, adekvatnu registraciju migranata i stvaranje privremenih prihvatnih centara na ruti.

Rezolucije, preporuke i stajališta Vijeća Europe i Europskog parlamenta već godinama upozoravaju da nedostatna pravna zaštita socijalnih prava migranata, a posebice otežan ili onemogućen pristup zdravstvenim uslugama, nužno rezultira kršenjima njihovih temeljnih prava i time ujedno predstavlja grubu povredu međunarodnih konvencija za zaštitu ljudskih prava.

Rad predstavlja stajalište da opseg prava na pristup zdravstvenim uslugama za migrante još uvijek nije usklađen s obvezama koje je Republika Hrvatska prihvatila pristupanjem europskim i međunarodnim konvencijama i poveljama. To je prije svega evidentno u višegodišnjim kritikama Europskog odbora za socijalna prava koji kontinuirano ističe da hrvatsko zakonodavstvo ne omogućuje proved- bu Europske socijalne povelje u području zdravstvene zaštite migranata. Osim toga, hrvatsko zakonodavstvo propušta inkorporirati preporuke Vijeća Europe, Europske unije i međunarodnih konvencija prema kojima bi države članice morale uložiti napore da povećaju opseg prava na pristup zdravstvenim uslugama posebno osjetljivim kategorijama migranata u koje spadaju migrantice, djeca bez pratnje i migranti nereguliranog boravišnog statusa i članovi njihovih obitelji. Slijedom toga, kontinuirano se zanemaruje nužnost uvođenja posebnih mjera zaštite zdravlja migrantica u području prenatalne, natalne i postnatalne zdravstvene skrbi i propušta uvođenje prava na nužnu medicinsku uslugu. U tom kontekstu, ovaj rad predstavlja pokušaj doprinosa stručnim raspravama o pravu na pristup zdravstvenoj skrbi za migrante u Republici Hrvatskoj i trenutnom stupnju (ne)usklađenosti nacionalnih pravnih propisa s regionalnim i međunarodnim pravnim obvezama Republike Hrvatske.

Imperativ bi trebao biti na razvoju politika integracije migranata iz trećih zemalja unutar zemalja EU.

Kako se stavovi javnosti razlikuju u državama članicama, istražilo se putem Eurobarometra između 21. i 30. listopada 2017. godine na 28.080 stanovnika u EU iz različitih društvenih i demografskih skupina. U RH ispitano je 1.038 ispitanika. Posebni Eurobarometar 469.

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske je tijelo zaduženo za koordiniranje rada Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo i pripadajuće Radne skupine, a sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15) stoga provodi koordinaciju rada svih ministarstava, nevladinih organizacija i drugih tijela koja sudjeluju u postupku uključivanja u društvo azilanata ili stranaca pod supsidijarnom zaštitom (osobe kojima je odobrena međunarodnom zaštita).

Prethodni Akcijski plan za uklanjanje prepreka u ostvarivanju pojedinih prava upodručju integracije stranaca za razdoblje od 2013. do 2015. godine bio je usvojen na sjednici Vlade Republike Hrvatske dana 25. srpnja 2013. godine te je predstavljao rezultat mjere 5.3. Migracijske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2015. godine.

Sukladno tome, spomenuta Radna skupinu formirana je u 2017. godine te je izradila Akcijski plan za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita za razdoblje 2017. do 2019. godine. U navedenu Radnu skupinu bili su uključeni predstavnici i predstavnice svih relevantnih tijela ministarstava, javnih ustanova, nevladinih i drugih organizacija te Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, koji je koordinirao radom Radne skupine.