„Jako mi je važno da mogu volontirati s tražiteljima azila. Oni su potpuno dehumanizirani i moje volontiranje im daje neku vrstu humanosti – uspijevam im vratiti osjećaj da su oni ljudi.“[1]

Bliski Zapad, (Priče iz Bihaća, u ljeto 2018.) Piše: Hrvoje Jurić, izv.prof. dr.sc. Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Zoran Marinović dokumentarni je fotograf i snimatelj. Posljednjih petnaest godina kao stalni suradnik brojnih svjetskih magazina, snima fotografije, reportaže i dokumentarne filmove iz brojnih zemalja. Fokus njegova rada dokumentiranje je konflikata, sukoba, te složenih društvenih, socijalnih i humanitarnih pitanja u regiji i svijetu. Dnevnik.hr

U travnju ove godine Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) neprofitna humanitarna udruga koja prati, služi i zagovara prava izbjeglica, sa 25-godišnjim iskustvom djelovanja u Hrvatskoj, osluškivala je, kao i uvijek, u bliskom i svakodnevnom susretu s izbjeglicama, trenutne potrebe i stanje na terenu. Činjenice su govorile da je vrijeme za snažnije, organiziranije i osmišljenije djelovanje na polju integracije izbjeglica koje su svoj novi dom pronašle u Hrvatskoj. Izbjeglička kriza bila je iza nas i valjalo je nadomjestiti brojne nedostatke i manjkavosti sustava te konkretno i brzo odgovoriti na potrebe osoba koje su dobile međunarodnu zaštitu u RH.

Slike koje o izbjeglicama odašilju mediji često su senzacionalističke, njihovim se sudbinama nerijetko manipulira radi postizanja određenog cilja ili se pak njihove priče ogoljuju do razine koja vrijeđa njihovo ljudsko dostojanstvo što se događa bez njihova pristanka ili pod uvjetima u kojima osobe koje, daleko od doma i bez znanja jezika na kojemu se o njima piše ne mogu kontrolirati sadržaj i posljedice medijskih objava.