Martina Čarija: Podrška pomagačima jednako je važna kao i podrška migrantima/primateljima

 

Odgovor na pitanje o tome na koji način je podrška pomagačkim stručnjacima važna za njihov rad proizlazi iz načina na koji je definirana njihova profesionalna uloga kada rade s ljudima. Pomagački stručnjaci nisu prijatelji koji daju savjete o tome kako bi osoba trebala riješiti svoj problem. Dapače, pomagački stručnjaci najčešće će izbjegavati biti direktivni i nikad neće donositi životne odluke umjesto osoba s kojima rade. Uloga pomagača je da pokuša razumjeti, najbolje što može, kako se osoba s kojom radi osjeća, odnosno kako je „biti u cipelama“ te osobe s ciljem da zajednički potraže rješenje koje je najbolje za tu osobu. To znači da će pomagač svjesno i namjerno pokušati empatično osjetiti kako je biti u situaciji u kojoj se njegov klijent/ica nalazi. Iako pomagači uče načine kako mogu suosjećati s osobama s kojima rade, a istovremeno zadržati svjesnost o razlici između njihovih osjećaja i osjećaja osobe, kontinuirana stručna podrška važna je u tom procesu. Posebno, kada pomagači rade s osobama koje su u situacijama koje su slične njihovim životnim pričama ili s osobama koje se nalaze ili su se nalazile u izvanredno teškim okolnostima, važno je pomagačima osigurati više različitih oblika podrške.

Kada je osoba izložena iskustvima u kojima je bio ugrožen njezin psihički ili fizički integritet, ili je svjedočila događaju u kojemu je netko bio u takvoj opasnosti ili je njoj bliska osoba doživjela takvo iskustvo, tada možemo reći da se radi o osobi koja je bila izložena traumatskom iskustvu. Takvo iskustvo znači da je osoba bila u situaciji velike ugroženosti u kojoj je osjećala da nije imala kontrolu nad svojim životom, da se suočila s vlastitom ranjivošću, da su joj u pitanje dovedena mnoga vjerovanja o životu, a u slučaju da je traumatsko iskustvo počinjeno namjerno od strane drugih ljudi, u pitanje su ozbiljno dovedena i mnoga vjerovanja o ljudima, posebno o njihovoj dobronamjernosti. Pokušati razumjeti kako se osjeća osoba koja je prošla kroz tako teško iskustvo ili više njih, za pomagača znači dovesti u pitanje vlastite pretpostavke o tome da je svijet sigurno i pravedno mjesto, suočiti se sa osjećajem bespomoćnosti i gubitka kontrole, dovesti u pitanja vlastita vjerovanja o sebi i ljudima u svijetu oko nas. Tek na ovom mjestu možemo razumjeti kako se osjeća osoba koja je preživjela traumatsko iskustvo, no naravno da i pomagač nakon toga treba imati dostupnu prikladnu podršku.

Što sve može biti podrška pomagačima?

Kada govorimo o podršci za pomagače, čini mi se da ju ima smisla podijeliti na tri područja: stručna podrška u obliku supervizije, intervizije, savjetovanja i psihoterapije, neformalna podrška od strane bliskih osoba pomagača te podrška zajednice – lokalne zajednice i organizacije u sklopu koje osoba djeluje. Navedeni oblici stručne podrške pomoći će pomagaču da razlikuje između svojih osjećaja i osjećaja klijenata s kojima radi, da nađe nove i kreativne načine pristupanja dilemama su kojima se nađe i biti će izvor podrške za situacije kada je pomagaču teško.

Bliske osobe mogu biti izvor podrške na način da slušaju bez osuđivanja samog pomagača i toga kako se osjećao/la. Bliske osobe također mogu prepoznati kada je pomagač izložen većem stresu i usmjeriti više pažnje na osobu tijekom izloženosti težim situacijama.

Zajednice kojima pomagač pripada kao što je profesionalna zajednica, lokalna zajednica, organizacija u sklopu koje pomagač radi, mogu biti važan izvor podrške jednako kao što mogu i otežati rad pomagača. Organizacijska kultura i pravila izuzetno su važni u čuvanju kapaciteta pomagača. Protokoli koji jasno definiraju podjelu poslova i načine postupanja, pomagaču olakšavaju da se usredotoči na područje svoje stručnosti. Izražavanje poštovanja i cijenjenja napora pomagača i nagrađivanje uspješno provedenih aktivnosti ili izazovnih aktivnosti doprinosi osjećaju vrijednosti vlastitog rada. Organizacija rada u kojoj pomagač može prilagoditi način rada osobnim potrebama (npr. radno vrijeme, slobodan dan kada se pomagač osjeća preplavljenim i slično) omogućuju pomagaču samoregulaciju i samozaštitu kada je izložen stresnim situacijama.

Uloga lokalne zajednice

Lokalna zajednica također može doprinijeti zaštiti pomagača. Naime, stav lokalne zajednice prema skupini ljudi s kojom pomagač radi, utječe i na to na koji način se pomagač osjeća. Osobno, mogu usporediti svoj osobni osjećaj vezano svoj rad tijekom izbjegličke krize i danas. Tada sam imala osjećaj da lokalna zajednica podržava moje napore i osjećala sam „vjetar u leđa“ da učinim ono što mogu. Danas, iako i dalje vjerujem, da je silno važno da iskažemo dobrodošlicu i da poštujemo ljude koji dolaze, osjećam da sam rad, javno zagovaranje, educiranje stručnjaka koje smo napravili ostaje nevidljivo, kao što i ljudi s kojima radim ostaju nevidljivi radi needuciranih pretpostavki i nedovoljnog truda uloženog u povezivanje među ljudima.

Ovaj članak u najvećem dijelu odnosi se na rad pomagačkih stručnjaka i prevoditelja koji s njima rade, no važno je napomenuti da se preporuke navedene u članku mogu primijeniti i na neformalne i neprofesionalne pomagače. Svaki odnos u kojem želimo pružiti podršku osobi koja je u situaciji koju želi promijeniti utječe i na samog pomagača, bez obzira da li se radi o profesionalnoj ulozi ili ne.

Martina Čarija, prof.psih.

Društvo za psihološku pomoć

Hrvoje Jurić: Filozofija izbjegličke krize
Nawar Ghanim Murad: Moje iskustvo u ulozi prevodit...
Imate li pitanje za nas?
Slobodno nazovite!

(021) 329-130

Sinjska 7, 21 000 Split, Hrvatska.

info@irh.hr

Prijava na newsletter

Primajte nove članke