Utjecaj predrasuda na proces integracije

Migracije, različitih uzroka, su prisutne kroz cijelu ljudsku povijest, ali danas bilježe rekordne brojke. Prema izvješću UNHCR-a za 2017., broj ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove dosegao je rekordnu brojku od 44.000 dnevno, te je krajem 2017. godine bilo ukupno 68,5 milijuna ljudi u svijetu sa statusom migranta, prognanika, izbjeglica ili tražitelja azila. Neki od njih su se zatekli, svojom voljom ili spletom okolnosti, i u našoj zemlji. Iako ih još uvijek nema tako puno kao u nekim drugim zemljama, razni problemi u prihvaćanju i razumijevanju položaja pridošlica se pojavljuju, a dobar dio njih proizlazi iz predrasuda i stereotipa.

Piše: Mirela Miharija, prof. psihologije

Što su predrasude

Predrasude možemo definirati kao neprijateljski stav prema pripadnicima određene grupe ljudi koji se zasniva isključivo na njihovoj pripadnosti toj grupi, a stereotipe kao generaliziranje određene grupe ljudi kada se gotovo istovjetne osobine pripisuju svim članovima određene grupe, neovisno o stvarnim razlikama među njima. G. Allport je govorio o stereotipima kao „zakonu najmanjeg otpora“ -  živimo u presloženom svijetu te ne možemo o svakoj situaciji, osobi, događaju imati detaljno razrađene stavove niti prikupljati dovoljno informacija za takvo što. Zakonom najmanjeg otpora štedimo svoje vrijeme koristeći prečace i određena pravila zasnova na iskustvu. U stereotipima uvijek ima i istine, ali je problem što dovode do pojednostavljenih generalizacija i precjenjivanja razlika između grupa uz istovremeno podcjenjivanja razlika unutar grupa. Oni iskrivljuju našu percepciju tako da uočavamo i pamtimo ono što želimo odnosno ono što potvrđuje naše stereotipe. Stereotipna vjerovanja i predrasude često dovode do nepravednih postupaka, a kada se ponašamo neopravdano štetno ili negativno prema članovima neke grupe samo na osnovi njihove pripadnosti toj grupi, govorimo o diskriminaciji.

„Prijetnje“ pridošlica

Ljudi su  socijalna bića koja pripadaju raznim grupama. Naš opstanak, kao vrste, ovisio je o pripadnosti određenoj grupi i međusobnoj potpori njenih članova s kojima razmjenjujemo dobra, dijelimo zajedničku povijest, pridržavamo se dogovorenih normi i gradimo međusobno povjerenje. Pridošlice se često doživljava kao nekoga tko neće na isti način sudjelovati u našoj zajednici te stoga predstavlja različitu vrstu prijetnje: žele nam oduzeti resurse, nametnuti svoje norme i vrijednosti, nije im važno poštenje i data riječ i sl. Ovakav doživljaj pridošlica pobuđuje negativne emocije: ljutnju, gađenje, strah koje opet povećavaju vjerojatnost pojave diskriminacije. „Stranci“ se percipiraju kao oni koji ugrožavaju našu ekonomsku sigurnost, fizički opstanak, način života ili nacionalni identitet.

Kroz povijest imamo niz primjera da, iako se događalo da su imigranti u početku doživljavani kao prijetnja, s vremenom su bili prihvaćeni u društvu. Svakako je tome pridonosilo ukoliko su se prilagodili normama društva u koje su stigli te počeli stvarati prijateljstva s domaćim stanovništvom. Prijateljstvo znači međusobno povezivanje, dijeljenje, otkrivanje ... Ono nam daje mogućnost da vidimo kako mnoge prijetnje kojih smo se bojali, ustvari nisu opravdane. Prijateljstvo sa sobom nosi i osjećaj zajedništva – sada smo to MI, a ne više MI i ONI. MI si možemo vjerovati i oslanjati se jedni na druge. Ukoliko imamo prijatelja koji je pripadnik grupe koju smo doživljavali kao opasnu ili neprijateljsku vjerojatno ćemo sada i ostale pripadnike te grupe doživljavati manje opasnima i manje neprijateljskima. Kako se razvijaju prijateljstva među pripadnicima suprotstavljenih grupa tako se smanjuju predrasude i stereotipi. Najučinkovitije sredstvo za borbu protiv predrasuda je kontakt s pripadnicima grupe prema kojoj gajimo predrasude. Druženje u školi, sportski klubovi, prijateljske utakmice pripadnika različitih grupa, susretanje u susjedstvu uz pozdrave i male znake pažnje – sve su to načini koji mogu pomoći da smanjimo predrasude koje imamo jedni prema drugima. Nužna je prilika da komuniciramo, a i mogućnost. Izolirani i odvojeni logori, geta i izolirane stambene četvrti ne daju mogućnost da se pridošlice upoznaju sa domicilnim stanovništvo na prirodan način, a ne poznavanje jezika svakako komunikaciju znatno otežava. Migranti bi trebali učiti jezik zemlje u koju su došli.

Utjecaj masmedija

Osim spomenutih načina na koje se predrasude mogu smanjivati, ne treba zaboraviti ni utjecaj masovnih medija. Poruke koje mediji šalju imaju veliki utjecaj jer su usmjerene na naše osjećaje, bilo pozitivne, bilo negativne i dolaze do velikog broja ljudi. Stoga je u mnogim situacijama lakše putem njih mijenjati stavove jer je stvarno prijateljstvo velikog broja ljudi teže ostvariti radi nepostojanja pravih prilika za komunikaciju.

Jedan od prvih eksperimenata u „stvarnom svijetu“ koji je bio usmjeren smanjenju međugrupnih, međuetničkih napetosti, putem medija, provela je psihologija Betsy Levy Paluck s Princenton sveučilišta, 2003. godine. Svoj rad je usmjerila na sukob tj. genocid koji se dogodio 9 godina ranije u Ruandi kada su većinski Hutui ubili 800.000 manjinskih Tutsija. Očekivano, i 9 godina nakon toga događaja međusobno nepovjerenje i negativni stereotipi su bili vrlo izraženi. Palucak je kontaktirala neprofitnu organizaciju La Benevolencija koja je pisala sapunicu  Nova zora za Ruandanski radio. Glavna radnja sapunice se odvijala između dvoje mladih koji su se zaljubili a bili su pripadnici neprijateljskih zajednica, koje nisu izravno nazivane Hutuima i Tutsijima. Palucak je odabrala za testiranje male grupe diljem cijele zemlje a kontrolna grupa su bili volonteri uključeni u emisije o HIV i zdravlju koji nisu smjeli slušati spomenutu sapunicu. Sapunica se emitirala godinu dana i bila je veliki hit.  Pozitivni efekti su bili zapanjujući. Slušači sapunice su bili puno spremniji poduprijeti brakove između Hutua i Tutsija. Bili su i spremniji složiti se s mišljenjem da se o proživljenim traumama treba razgovarati.

Kako ih smanjiti

Predrasude i stereotipi su neizbježna pojava u ljudskom društvu, ali kada toliko ojačaju da utječu na naše ponašanje prema pripadnicima neke druge skupine, onda to može postati veliki problem koji vodi izolaciji jedne skupine i raznim oblicima nasilja nad njom ili međusobnim sukobima. Osim što državne institucije i masovni mediji mogu činiti da utječu na smanje predrasuda i svatko od nas bi trebao uložiti trud i upitati se prema kome gajimo predrasude i zašto je to tako. Koliko dobro poznajemo pripadnike skupine koju smo „etiketirali“ da možemo generalizirati. Ukoliko pružimo priliku upoznati ljude koji su nam se, iz raznih razloga, učinili kao prijetnja otkrit ćemo da iza razlika u načinu života, stoje iste potrebe - za prihvaćanjem, poštovanjem i ljudskim dostojanstvom.

„Integracija ljudi po biološkim, religioznim i sličnim datostima, ljude odvaja. Srodnost se ne stvara po principima biologije. Ja nisam s nekim srodan što je crn ili bijel, nego zato što imamo istomišljenost i komplementarnost, što izvire iz našeg srca i uma." Branko Sbutega