Važnost psihosocijalne podrške u procesu integracije

Proces integracije izbjeglica u novu zajednicu zahtjevan je i osobi koja ga prolazi potrebno je što više podrške i stabilnosti u svakodnevnom životu kako bi ga mogla uspješno provesti. Nošenje s traumatskim iskustvima i gubicima kroz koje je osoba prošla prije dolaska u sigurnu zemlju, nepoznavanje kulture i jezika, otežano školovanje, zapošljavanje, odvojenost od obitelji, egzistencijalna nesigurnost samo su neke od poteškoća s kojima se migranti i izbjeglice suočavaju.

Martina Čarija, prof.psih. Voditeljica Centra za djecu, mlade i obitelj Modus, Društvo za psihološku pomoć

Pri svemu tome, posebno za osobe koje dolaze u Hrvatsku radi izbjeglištva, korisnim se pokazalo pružanje različitih oblika psihosocijalne podrška od izražavanja dobrodošlice od strane članova lokalne zajednice preko programa osnaživanja za zapošljavanje i upoznavanje kulture pa do stručne savjetodavne i psihoterapijske podrške dostupne u onim trenucima kada osobe za sebe procijene da im je potrebna.

Što podrazumijeva psihosocijalna podrška?

Termin psihosocijalna podrška odnosi se na podršku pri čijem se planiranju i provedbi uzima  u obzir cjelokupna životna situacija osobe u određenom trenutku, što uključuje psihološke i socijalne potrebe i karakteristike osobe u određenom trenutku. Dakle, pristup je vrlo individualiziran te je teško dati univerzalne savjete na koji način možemo organizirati pružanje psihosocijalne podrške. Ipak, postoje neke zajedničke odrednice/karakteristike koje mogu pomoći u biranju smjera kada želimo ponuditi ovakvu vrstu podrške osobama koje prolaze kroz proces integracije:

 

  1. Podrška mora biti kontinuirano dostupna, dakle treba biti ponuđena od samog dolaska u novu zemlju i dostupna dokle god postoji potreba za njom. Dostupnost se odnosi na jasne informacije o tome gdje i kada izbjeglice mogu potražiti podršku, na fizičku dostupnost, odnosno mogućnost da osoba dođe do mjesta gdje je organizirano pružanje podrške, mogućnost tečnog prevođenja komunikacije s pomagačkim stručnjakom/injom kako bi se mogli jasno sporazumjeti, na osiguranu povjerljivost i sigurnost (npr. povjerljivost osiguravamo kroz uključivanje prevoditelja koji ne rade za druge organizacije koje djeluju u ovom području). Kontinuirana dostupnost podrške u lokalnoj zajednici za (sve) osobe, važna je jer olakšava uspostavu povjerenja između osoba koje dolaze i same zajednice. Također, u praksi, vidimo da, kod izbjeglica, se potreba za podrškom može javiti ne samo na početku integracije, već i godinama nakon dolaska u novu zemlju. Neki će ju zatražiti odmah po dolasku u novu zajednicu, a neki na svojim gubicima i traumatskim iskustvima mogu početi raditi tek godinama nakon dolaska. Stresori kao što su diskriminacija, problemi u odnosima ili na poslu, neki stresni događaji u zemlji porijekla i slično mogu biti okidači.
  2. Za pomagačke stručnjake se preporučuje da su, prije početka rada s izbjeglicama, educirani o specifičnim potrebama izbjeglica te o samom sustavu azila i njegovom utjecaju na njihov život. Naime, tražitelji azila i osobe pod međunarodnom zaštitom imaju različite položaje u društvu u odnosu na hrvatske državljane što može bitno utjecati na njih, na način na koji uspostavljaju odnose sa domaćim stanovništvom, na način na koji zamišljaju vlastitu budućnost i slično. Također, najčešće se radi o osobama koje su okružene višestrukim faktorima ranjivosti i važno je da pomagači razumiju specifičnost njihove situacije.
  3. Pri osmišljavanju i planiranju načina pružanja podrške, važno je imati na umu da organizacija koja pruža podršku i pomagači koji unutar nje djeluju, predstavljaju kulturu koja prima izbjeglice. Stoga, samo savjetovalište mora biti organizirano na način da u se svim segmentima djelovanja reflektira pristup dobrodošlice, profesionalnosti, povjerljivosti i sigurnosti. U samom savjetovalištu osoba , bez obzira na svoj status, ima jednaka prava kao i građani. Kvalitetan odnos sa pomagačem koji pruža podršku može olakšati sklapanje odnosa i sa drugim osobama u lokalnoj zajednici.
  4. Radi velikog broja traumatskih događaja kojima su izbjeglice bile izložene i produljene egzistencijalne nesigurnosti s kojom se nose, važno je aktivno surađivati sa stručnjacima za mentalno zdravlje kojima se može upućivati osobe kada postoje indikacije za npr. psihijatrijskim pregledom i tretmanom. Također, zdravstveno osoblje može pružiti kvalitetniju zdravstvenu skrb ako je prethodno educirano o specifičnim potrebama i situacijskim faktorima osobe.
  5. Ciljevi pružanja različitih oblika psihosocijalne podrške izbjeglicama su: identifikacija osoba u krizi; uspostava odnosa povjerenja i ravnopravnog dostojanstva; osnaživanje za suočavanje s integracijskim izazovima, pružanje podrške pri proradi traume i tugovanju (kasnije faze).
  6. Proces uspostave povjerenja s ljudima koji su, put do Europe, preživjeli zahvaljujući izrazitom oprezu i vlastitim sposobnostima, može teći sporije što smo navikli. Stoga, izbjeglice će teže donositi odluku uključiti se u savjetovanje iako se osjećaju loše. Povjerenje se stvara kontinuiranom prisutnošću savjetovatelja u zajednici, poštivanjem ravnopravnog dostojanstva klijenata, strpljivim ponavljanjem objašnjenja što je savjetovanje i na koji način se osobe mogu uključiti i bezrezervnim poštivanjem svih etičkih standarda, s posebnim naglaskom na povjerljivost.
  7. Ovisno od situacije u kojoj se osoba koja je izbjeglica nalazi, prikladni su različiti oblici psihosocijalne podrške. Pa tako, dok je osoba u fazi migracije iz opasnog mjesta do sigurnog mjesta, važno je osigurati prava preživljavanja, sigurnost, te dati što više mogućnosti da osoba zadrži osjećaj kontrole nad svojim životom (npr. adekvatne informacije o tome kamo putuje). Dok je osoba u fazi čekanja odobravanja međunarodne zaštite i, najčešće, smještena u nekom obliku kolektivnog smještaja, prikladna psihosocijalna podrška su strukturirane aktivnosti usmjerene na osnaživanje kompetencija potrebnih za integraciju, aktivnosti relaksacije i psihosocijalno i pravno savjetovalište. U ovoj fazi usmjeravamo se također na identifikaciju ranjivih skupina i upućivanje relevantnim stručnjacima za mentalno zdravlje. Nakon odobravanja međunarodne zaštite, psihosocijalna podrška uključuje osiguravanje relevantnih informacija o lokalnoj zajednici; pomoć pri traženju zaposlenja; omogućavanje nastavka školovanja; učenje jezika; savjetovanje i psihoterapiju po potrebi, povezivanje s zajednicama osoba iz zemlje porijekla, grupe podrške…

 

Tko pruža podršku?

Važno je istaknuti da psihosocijalnu podršku mogu pružati osobe koje nisu pomagački stručnjaci. Dapače, stručnjaci spadaju među zadnje krugove podrške, a većini osoba u ranjivoj situaciji glavna podrška mogu biti upravo obitelj, prijatelji, religijske institucije, škola i slično. Razlog tome je što svi imamo određenu razinu otpornosti (engl. resilience) i mehanizme nošenja sa teškoćama u životu koji, kod većine osoba mogu, uz kvalitetnu podršku okoline i biti dovoljni za oporavak.

Dosadašnja iskustva su pokazala da dostupnost više oblika stabilne podrške tijekom dolaska u novu zajednicu i tijekom procesa integracije može značajno doprinijeti dugoročnim ishodima uspješnosti integracije. Članovi koje kvalitetno osnažimo da savladaju teška iskustva kojima su bili izloženi, su oni koji će kasnije moći aktivno sudjelovati u životu zajednice i doprinijeti daljnjem razvoju i životu tog društva.