Integracija kroz sport

Bavljenje sportom pozitivno utječe na ljudsko zdravlje i razvoj, a kao odgojno sredstvo, sport ima i značajnu društvenu ulogu. Budući da sport okuplja ljude, bez obzira na spol, rasu, spol, klasu, dob, nacionalnost ili vjeru, ima ogroman potencijal odigrati važnu ulogu u stvaranju inkluzivnog društva. Piše: Julija Kranjec, Centar za mirovne studije

Sportske aktivnosti u rasponu od lokalne do nacionalne te međunarodne razine, obuhvaćajući i slobodno vrijeme i natjecanja, idealna su platforma za poticanje uključivanja, prihvaćanja različitosti i međusobnog poštovanja, kao i borbe protiv rasizma, diskriminacije i isključenosti. Osim toga, vrijednosti amaterskog bavljenja sportom nisu samo kvalitetno provođenje slobodnog vremena i razvijanje zdravih stilova života, već i od malih nogu učenje o poštivanju, prihvaćanju i življenju s različitostima, jačanje solidarnosti i timskog rada. Sport kao takav i samostalno neće i ne može riješiti probleme s kojima se društvo suočava, no uz ostale ključne faktore kao što je primjerice kvalitetno obrazovanje, itekako može doprinijeti održivoj integraciji.

Brojni su primjeri dobrih praksi integracije kroz sport, no uglavnom u onim državama odnosno sredinama u kojima postoji duga tradicija useljavanja, ali i onima koje su izrazito jasno iskazale svoj politički stav spram izbjeglica. U Hrvatskoj također ima primjera, no ne tako brojnih, ni dugotrajnih da bi rezultate mogli opisivati i evaluirati.

Integracija kroz nogomet

Nogomet kao najpopularniji i najgledaniji sport, pruža jedinstvenu priliku za borbu protiv diskriminacije unutar i izvan stadiona, a navijačke skupine utječu na ponašanje velikog broja mladih ljudi, koji se identificiraju s njima te zbog toga imaju priliku snažno utjecati na društvenu promjenu u svom okruženju. U domaćem primjeru dobre prakse - NK Zagreb 041- pokazalo se kako je sportu prirodno prihvaćanje drugog i drugačijeg, međusobno poštivanje, kao i razvijanje duha zajedništva. Na tom primjeru možemo pratiti kako integracija zaista i najviše prilika nosi ako je prakticiramo kao dvosmjeran proces, u kojem ulažu kako osobe koje su novopridošle tako i one koje su u ulozi „domaćina“. S jedne strane, važno je omogućiti i olakšati proces uključivanja, ali je jednako važno prepustiti se te biti spreman na učenje i prilagodbu. U ovom slučaju, sam sport odnosno nogomet je jezik kojim se komunicira, tako da je poznavanje službenog jezika manje bitno nego u drugim područjima društvenog života, dok je timski rad i poznavanje pravila ono što je nužno.

Svi smo ravnopravni i jednako „moćni“

Jedna od stvari koju izbjeglice često ističu jest i da im igranje i treniranje omogućuje da budu ono što zaista jesu, u svoj punini identiteta, da nisu svedeni samo na pripisani im identitet izbjeglice. Religija, podrijetlo ili pak boja kože postaju irelevantni. U tom trenutku imaju priliku, kao rijetko gdje izvan, biti ravnopravni i jednako moćni. Naime, tada su važne vještine i sposobnosti, nije (toliko) važno gdje si rođen ili neko od fizičkih obilježja koja se inače zloupotrebljavaju kao osnova za nejednako postupanje. Osjećaj pripadnosti i međusobno poštivanje igraju značajnu ulogu prilikom uključivanja u društvo. Ti osjećaji i odnosi iz sportskog kolektiva nerijetko se prelijevaju i na društveni život izvan „terena“ pa je to odlična prilika i za širenje socijalne mreže. Upravo iz ovakvih odnosa i obrazaca se može mnogo naučiti i pokušati ih preslikati u druge integracijske aktivnosti.

Utjecaj na javnost i politiku

Osim toga, ovakav vid aktivnosti i angažmana doprinosi informiranju javnosti o negativnim posljedicama rasizma, ksenofobije i diskriminacije odnosno djelovanju na smanjenju socijalne distance prema društvenim skupinama u nepovoljnom položaju. Kao i svaki rad na integraciji u zajednici, utječe na poticanje i ohrabrivanje ljudi da otkriju i razviju resurse i mogućnosti u svojem život, u kako bi mogli zajedno utjecati na pozitivne promjene u svojoj zajednici.

Još jedna dimenzija je važna, a to je prepoznavanje uloge sporta u integraciji na političkoj razini. To znači ne samo imati na umu to područje prilikom osmišljavanja integracijskih politika već i prilikom osmišljavanja svih onih mjera i politika koje se vežu za to. Dakle, jednako je važno prepoznati sportske aktivnosti kao vrijedne za poticanje u smislu financijske podrške inicijativama, organizacijama, klubovima koji su posvećeni uključivanju izbjeglica u svoj rad ili pak javna promocija onih koji to čine, kao i poticanje edukacije, građanskoj odgoja i obrazovanja koje je usmjereno na uvažavanje različitosti, timski rad i interkulturni dijalog, zatim financijska i javna podrška kampanjama borbe protiv rasizma i diskriminacije u sportu, te osmišljavanje mjera kako obvezati sportske klubove i sportske djelatnike da se aktivno uključe u borbu protiv rasizma. Osim poticanja raznolikosti i nediskriminirajuće atmosfere, klubovi i njihovi djelatnici nužno se trebaju otvoriti lokalnoj zajednici, a prvenstveno navijačima i djeci organizirajući različite preventivne aktivnosti. Jedan od prijedloga je pružanje podrške i motiviranje niže ligaških klubova za aktivnosti i geste aktivne borbe protiv rasizma budući oni imaju veći utjecaj na lokalnu zajednicu, a od tuda može doći poticaj poznatijim i većim klubovima da organiziraju slične aktivnosti.

Kad se pogledaju brojni primjeri u Europi, od najnižih liga i kvartovskih inicijativa pa do poznatih klubova i sportaša, jasno je da sport spaja i razdvaja, da pruža izuzetno mnogo prilika za sukob, ali i za susret. Pitanje je samo kako će se svako od nas postaviti, kako ćemo usmjeriti aktivnosti, promovirati ih i u njima sudjelovati. Kako ćemo se odnositi prema „drugima“ i „drugačijima“. Za nas koji smo opredijeljeni za pozitivne društvene promjene, dileme nema.