Prepreke od trenutka podnošenja zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite do okončanja postupka

JRS je aktivan u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu i Kutini te u prihvatnom centru za strance u Ježevu. Raspolaže ažuriranim informacijama direktno s terena te su iz prve ruke  identificirali određene prepreke od trenutka podnošenja zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite, pa do okončanja postupka.

Prepreke se tiču podkapacitiranosti institucija državne i javne uprave, posebno Centara za socijalnu skrb i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te nedostatka stručnosti u ovoj temi i nedovoljnog poznavanja jezika. Drugim riječima, komunikacija na jezicima nositelja međunarodne zaštite je otežana, budući da institucije nemaju na raspolaganju dovoljan broj prevoditelja. 

Voditelj JRS-a, Tvrtko Barun naglašava kako se osobe kojima je odobrena međunarodne zaštite susreću s preprekama prilikom prijave boravišta, a posebno prilikom dobivanja Osobnog identifikacijskog broja (OIB) koji im je potreban kako bi se prijavili na Hrvatski zavod za zapošljavanje. Uz to, osobe tražitelji međunarodne zaštite nailaze na poteškoće prilikom korištenja prava na zdravstvenu zaštitu (primjerice, nemaju obiteljskog liječnika te ih liječnici ne znaju ili ne žele upisati u sustav), te posebno prilikom verifikacije stečenog obrazovanja. 

Veliki problem predstavlja komunikacija na jeziku koji je razumljiv osobama kojima je odobrena međunarodne zaštita, voditelj JRS-a je istaknuo da je osiguravanje učenja hrvatskog jezika obveza Republike Hrvatske kao države primateljice prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, NN 127/17), te da je za kvalitetnu i punu integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita, potreban sustav obvezivanja i sankcija za one koji tom pravu ne pristupe.

 Zaključno, naglasio je Barun, kako je proces integracije osoba pod međunarodnom zaštitom dvosmjerni proces, te da on nužno podrazumijeva i prava i obveze, te sankcije za sve one koji se tih odredbi ne pridržavaju. Naglasio je kako sustav integracije osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita podrazumijeva pružanje osjećaja stabilnosti i sigurnosti koji bi osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita trebala uživati Republici Hrvatskoj, zatim pravo na stambeno zbrinjavanje, socijalna prava te zdravstvenu zaštitu, ali i pružanje prilike da osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita kasnije može samostalno doprinijeti razvitku Republike Hrvatske.