Prevladavanje etničkih podjela u zajednicama u koje dolaze migranti

Ljudi koji su svjesni svojih predrasuda i stide ih se na najboljem su putu da ih i eliminiraju. Neprijateljski se stereotipi rađaju u socijalnoj izolaciji i razbijaju osobnim upoznavanjem. (Gordon Allport, 1954)

Piše: Prof. dr. Dinka Čorkalo Biruški, socijalna psihologinja 

Zamislite da u kuću ili stan do vašega useljava nova obitelj. Kroz prozor ih promatrate dok  unose stvari, procjenjujete da su muškarac i žena otprilike iste dobi kao i vi, a da su dvoje djece – djevojčica i dječak – koji svesrdno pomažu roditeljima, vjerojatno vršnjaci vaše djece. Iz perspektivne naše kulture koja visoko vrednuje domaćinsko ponašanje, gostoljubivost i dobrosusjedske odnose vrlo je vjerojatno da ćete izaći na vrata, pozdraviti nove susjede i predstaviti se, vjerojatno ponuditi pomoć ili barem kavu roditeljima, a sok i kolače djeci. Vaši će novi susjedi vjerojatno reagirati sa zahvalnošću, te ćete tijekom ispijanja kave u pauzi unošenja stvari imati priliku upoznati se, razmijeniti imena i osnovne informacije o tome čime se bavite, koliko su stara djeca i u koju školu idu. Vi ćete vjerojatno pružiti novopridošlim susjedima osnovne informacije o kvartu, uputiti ih gdje se nalazi najbliži dućan ili koliko je udaljena ambulanta. Ostvarili ste, dakle, kontakt sa svojim susjedima i započeli komunikaciju s njima.

A sada zamislite posve jednake okolnosti useljavanja nove obitelji u vašu neposrednu blizinu, no obitelj koja dolazi malo je drukčija. I ti su ljudi vaši vršnjaci, ali nešto tamnije puti, a gospođa ima kosu i vrat prekrivene maramom. Govore jezikom koji ne razumijete, ali se ponašaju jednako kao i par iz gornje priče – unose stvari uz pomoć svoje djece i čine se kao i svaka druga obitelj. Što ćete učiniti? Hoćete li i u ovom slučaju otvoriti vrata, izaći na ulicu i pokušati ostvariti kontakt.

To je, naime, ono što bismo učinili da nam doseljavaju novi susjedi, pa iz našeg kulturnog obrasca koji smo gore već spomenuli – da smo gostoljubivi, dobri domaćini i da su nam susjedi važan dio socijalnih mreža – zapravo bismo trebali učinili isto – stupiti u kontakt. Društvena znanost danas pouzdano znade da je kontakt zaista „čarobno“ sredstvo za prevladavanje negativnih stavova, predrasuda i sukoba. Možda ne baš čarobno, ali svakako vrlo učinkovito sredstvo. Poznati američki psiholog Gordon Allport formulirao je prije više od šezdeset godina svoju čuvenu hipotezu međugrupnog kontakta i ostavio nam u nasljeđe temeljne uvjete koje je potrebno zadovoljiti kako bi kontakt među pripadnicima različitih, čak i suprotstavljenih grupa bio uspješan, pa i pomogao da loši odnosi među grupama postanu bolji.

Neki će se od čitatelja možda sada zapitati – ali kakve veze ima međugrupni kontakt kada smo do sada razgovarali o strancima koji su doselili u moje susjedstvo. Tu priča o međugrupnom kontaktu počinje. Obitelj s početka ovoga teksta vjerojatno nećemo nazvati strancima, premda ih osobno ne poznajemo. No drugu obitelj, onu malo tamnije kože, drukčijega jezika i neobičnije odjeće, vjerojatno ćemo nazvati upravo tako – strancima. Time ćemo ih svrstati u grupu koja nije naša – psiholozi to zovu vanjskom grupom. U tom trenutku, kada o drugim ljudima počinjemo razmišljati kao o pripadnicima vanjske grupe, naše mišljenje, emocije, pa i ponašanja imaju više karakter međugrupnoga, nego individualnoga, te zbog specifičnog načina mišljenja o grupama, pri čemu članove vanjske grupe doživljavamo kao nediferencirani skup pojedinaca koji su svi međusobno slični, gubimo iz vida da se pred nama, u slučaju našeg novog susjeda, nalazi zapravo jedan jedinstveni pojedinac.

On ili ona može biti pripadnik grupe kojoj ne pripadamo, koju ne poznajemo, koja ima običaje drukčije od naših, govori drugim jezikom i ravna se prema drugim normama, no i dalje je riječ o jedinstvenom pojedincu koji, osim ovog „grupnog paketa“ koji sam prethodno navela, ima svoje specifične osobine, interese, nade, maštanja, sposobnosti, vrline. I zato je kontakt tako važan – pruža nam priliku upoznati jedinstvene osobine pojedinca pred nama, čak i onda kada je taj pojedinac pripadnik neke druge, nama nepoznate ili možda i ne sasvim simpatične grupe. Takvo upoznavanje omogućava nam višestruki kontakt. Dakle, ako svoga susjeda sretnete samo jednom, vrlo je vjerojatno da ćete o njemu i dalje misliti samo kao o „onom strancu“. No, ako ga susretnete u kontekstu dobrodošlice koju ste mu poželjeli, pa potom kao roditelja, kao osobu koja kuha sjajne specijalitete, vještu kućanicu ili znatiželjnu osobu koja brzo usvaja naš jezik i uči o svojoj okolini – tada je vaš kontakt ponavljan, daje vam priliku da osobu zaista upoznate i mislite o njoj kao o pojedincu, vašem novom susjedu, a ne kao strancu.

Nadalje, osim višestrukosti, da bi kontakt bio uspješan važno je da se odvija u kontekstu međuzavisnosti. Što to znači? Važno je, dakle, da se omoguće uvjeti suradnje. To znači da ćete vi svojem susjedu pomoći u snalaženju u novoj okolini, a vi možete utvrditi da je novi susjed vješt majstor koji će vam popraviti nešto u kući kada to zatreba. Ili, za dječju priredbu vi ćete prirediti slano, a vaša nova susjeda slatko. Također se može dogoditi da susjeda pozove vaše dijete na igru sa svojoj djecom ili čak da pričuva vašu kći dok vi u gradu nešto žurno obavljate. I slično. Opisane situacije zadovoljavaju ujedno i treći uvjet koji je nužan da bi međugrupni kontakt bio uspješan, a to je ravnopravni status.

Naime, premda su migranti-izbjeglice koji stižu u naše zajednice mnogo izgubili i od mnogih od njih su stanovnici naših lokalnih zajednica imućniji i u povoljnijem položaju, važno je podsjetiti se da smo primili ljude koji su imali i imaju svoja zvanja, svoje obitelji, svoje životne putove i ciljeve koje imaju pravo ostvariti kao i mi. Ako ih upoznate kao roditelje, suradnike, partnere s kojima igrate košarku, imate priliku vidjeti ih sasvim kao bilo koga od nas. Konačno, posljednji uvjet koji je nužan da bi međugrupni kontakt bio uspješan jest podrška institucija. Zato ne treba zaboraviti da smo se kao zemlja obvezali na solidarnost s ljudima u nevolji i preuzeli obvezu da s drugim zemljama iz naše obitelji zemalja Europske Unije podijelimo izazove brige i prihvata ljudi koji su morali napustiti svoje domove. Integracija izbjeglica je, prema tome, društveno i političko opredjeljenje Republike Hrvatske i važno je na to podsjećati.

I zato, ako u kuću ili stan do vašeg ili u vašu zajednicu dođe obitelj kao iz gornje priče, učinite ono što biste učinili i inače – otvorite vrata, uzmite bocu vode ili soka i čašu, izađite pred svoje nove susjede, široko se nasmiješite i recite im – Dobar dan, ja sam vaš susjed/susjeda. Neovisno o tome na kojem jeziku to kažete vaši će vas novi susjedi sigurno razumjeti. Kontakt je uspostavljen. Potrebno je samo toliko – da dadete sebi i svojim novim susjedima priliku da se upoznate. I tko zna – možda postanete prijatelji. Jer će se možda pokazati da imate slične interese, volite iste stvari ili se bavite istim sportom. Ali u redu je i ako ostanete samo susjedi. Ono što je važno jest da nam ti ljudi ne ostanu stranci.