Istraživanje „Izazovi integracije izbjeglica u hrvatsko društvo: stavovi građana i pripremljenost lokalnih zajednica“

Istraživanje je provedeno u okviru projekta „Podrška integraciji državljana trećih zemalja kojima je potrebna međunarodna zaštita“ sufinanciranog iz Nacionalnog programa Fonda za azil, migracije i integraciju, s ciljem pružiti podršku jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u prepoznavanju izazova i mogućnosti integracije. U nastavku donosimo neka zapažanja, a više možete pronaći u Istraživanju. Autori: Dean Ajduković, Dinka Čorkalo Biruški,  Margareta Gregurović, Jelena Matić Bojić, Drago Župarić-Iljić

Istraživanje analizira kapacitete i izazove te procjenjuje resurse i potrebe jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave s obzirom na dosadašnje ili na buduće iskustvo prihvata i integracije osoba pod zaštitom. Osim toga, u ovom se istraživanju utvrđuju i stavovi hrvatskih građana prema osobama pod zaštitom te spremnost građana za prihvat i integraciju azilanata u njihove lokalne zajednice. Istraživanje je obuhvatilo 4 regije RH. Istočna regija obuhvatila je Osječko-baranjsku, Vukovarsko srijemsku i Požeško-slavonsku županiju. Središnja i sjeverozapadna regija uključila je Grad Zagreb, Zagrebačku, Sisačko-moslavačku, Bjelovarsko bilogorsku i Varaždinsku županiju. Primorska i istarska regija obuhvatila je Primorsko-goransku i Istarsku županiju. Dalmatinska regija uključila je Zadarsku i Splitsko-dalmatinsku županiju.

Integracija u lokalnoj zajednici

Integracija i uključivanje osoba pod međunarodnom zaštitom (azilanata, izbjeglica) u društvo ostvaruje se u procesu njihova kontakta i interakcije s institucijama i građanima u lokalnim zajednicama u kojima se organizira njihov prihvat i smještaj. Pri tome je ostvarenje društvenih, ekonomskih, kulturnih i svih drugih dimenzija integracije u lokalnim zajednicama posredovano aktivnostima različitih nacionalnih i lokalnih dionika u sustavu integracije.

Stvaranje preduvjeta za upoznavanje hrvatskih građana s izbjeglicama iziskuje zajedničke napore svih dionika sustava i rad na informiranju i senzibiliziranju građana na prisutnost, prava i obveze osoba pod zaštitom, kako bi se prevenirale i ublažile moguće negativne pojave diskriminacije, isključivanja i marginalizacije, te kako bi osobe pod međunarodnom zaštitom postale prihvaćeni i integrirani članovi lokalnih zajednica i društva u cjelini.

U Hrvatskoj je malo zajednica koje imaju iskustvo prihvata i integracije te većina lokalnih zajednica obuhvaćenih istraživanjem zapravo o tome ne razmišlja niti se priprema.

Veliki dio JLS i JRS u svakoj regiji izjavljuje kako nisu upoznati s Akcijskim planom za integraciju, ili su upoznati samo djelomično i tek odnedavno. Dionici u različitim sektorima i regijama nisu razvili vlastiti plan i protokol djelovanja za integraciju neovisno od Akcijskog plana.

Ni stručne institucije nemaju svoje planove, no mnoge od njih poslove vezane uz integraciju azilanata obavljaju u skladu s djelokrugom svakodnevnog posla i nadležnosti, a poneke imaju vlastite interne protokole za postupanje, najčešće na temelju dosadašnjeg iskustva s marginaliziranim skupinama ili naputaka nadležnih ministarstava.

Svi dionici u svim regijama slažu se kako je nedostatak financijskih sredstava ozbiljno strukturno ograničenje i kako je potrebno izdvajati više novca za integracijske aktivnosti. Ističu kako je cijeli proračun centraliziran i nemaju posebna sredstva namijenjena za integraciju, ali kako bi mogli prenamijeniti stavke proračuna u tu svrhu, ili bi ih bilo moguće aktivirati ako i kada se ukaže potreba.

Azilanti kao radna snaga

Azilanti su u svim lokalnim zajednicama prepoznati kao poželjna radna snaga u sektorima gdje za to postoji potreba. Predstavnici JLS ističu potrebu za stručnom radnom snagom u građevinskom sektoru i javnim radovima, te u poljoprivredi u istočnoj regiji. Uz to što smatraju da poslodavce treba informirati o mogućnostima zapošljavanja azilanata, JLS nešto učestalije promišljaju o mogućim mehanizmima prekvalifikacije i dokvalifikacije te prevladavanju jezične barijere, pa upućuju na stručne službe koje bi taj posao trebale preuzeti. Mnogi vide mogućnosti zapošljavanja azilanata ponajprije u niskokvalificiranim i pomoćnim zanimanjima poput pomoćnika u kuhinji, u skladištu i slično. Iako su sami azilanti visoko motivirani za uključenje na tržište rada, jer zaposlenje smatraju osnovnim uvjetom za osamostaljivanje, svjesni su ekonomske situacije u RH, te ne žele biti na teret državi nego aktivni i produktivni dio društva.

Angažman OCD-ova

Predstavnici JLS i JRS nešto češće očekuju značajniji angažman i suradnju s OCD, za koje procjenjuju da su sposobnije u pisanju projekata i privlačenju sredstava za rad s azilantima ili računaju na njihove ljudske resurse. Neke stručne institucije su također usmjerene međugradskoj i međužupanijskoj suradnji, primjerice s drugim centrima za socijalnu skrb radi usporedbe iskustava i prenošenja dobrih praksi. Dionici iz OCD ističu da državne i lokalne razine ne koriste dovoljno kapacitete i iskustva lokalnih OCD.

JLS, JRS i stručne institucije vide ulogu OCD kao važne dopune uslugama koje će azilantima pružati stručne institucije. Većina OCD namjerava proširiti svoje dosadašnje aktivnosti ususret specifičnim potrebama azilanata, te one predstavljaju značajan integracijski potencijal lokalne zajednice, ističući mrežu volontera kao bitnog resursa u radu s azilantima. OCD smatraju da je na razini JLS potrebno ustrojiti koordinaciju koja bi okupila sve dionike, uključujući i civilni sektor i omogućila transparentno financiranje usluga za azilante.

Važnost informiranja

Gotovo svi sugovornici pridaju veliki značaj programima informiranja i senzibilizacije javnosti, a većina njih prepoznaje i ulogu medija u tom procesu te smatra kako je izrazito važno lokalnom stanovništvu približiti dobre prakse i primjere uspješne integracije azilanata, informirati o njihovoj kulturi i običajima. Na taj način bi se preveniralo razvijanje predrasuda i diskriminacije.

Ipak, dionici integracije u svim jedinicama uključenima u ovo istraživanje ističu da su im pravodobne i vjerodostojne informacije o planovima dolaska i razmještaja azilanata ključna potreba, te da će im informacije od nadležnih ministarstava, ali ponajprije od ULJPPNM, omogućiti da započnu pripreme za integracijske aktivnosti i eventualni prihvat azilanata. Konačno, preporuke utemeljene na ovom istraživanju omogućuju unapređenje politika i praksi integracije osoba pod međunarodnom zaštitu kako bi se lakše i bezbolnije postigli ciljevi koji proizlaze iz obaveza Hrvatske kao članice Europske unije, zakona i akcijskih planova Vlade RH.

Preuzimanje dokumenta.