Esejski rad: Pravo na rad

„Panta rei“ je stara rimska fraza što znači sve teče, još od davnina ljudi su shvatili da je jedina životna konstatacjia promjena. Promjene se događaju u geologiji, biologiji, geografiji, etici, umjetnosti, književnosti, no ono najbitnije promjene se događaju u ljudima, ljudskim odnosima i ljudskim kretanjima. Povijest ljudi zabilježila je brojne emigracije i imigracije, to je nešto što se već događalo i što će se događati. U današnje vrijeme zapadni svijet je pogođen valom imigranata među kojim se našla i Republika Hrvatska. Kako je već rečeno, promjene se uvijek događaju, no isto tako treba biti i pripremljen na njih. Možda ljudska prošlost nije dostojnastveno i ravnopravno tretirala imigrante kao jednake građane, no danas su potpisani brojni dokumenti, povelje, deklaracije, zakoni kojima se štite imigranti i kojima im se omogućavaju temeljna prava.  No, kako postoji teorija tako i postoji praksa koja nije uvijek unčikovata u nastojanju promicanja tih prava pa  nekada se  promiču (nesvjesno ili svjesno) diskriminacije te imigranti nisu izoliran slučaj od toga. Ono što je pozitivno je to da je sustav primijetio određene diskriminacije, jedan od primjera je pravo (imigranata) na rad, te je uveo neke mjere i zakone kojima se one pokušavaju smanjiti što će se detaljnije opisati u daljnjem tekstu.

Temeljna ljudska prava je termin koji se koristi za opisivanje najvažnijih ljudskih prava i sloboda, a prema članku 23. Opće deklaracije o pravima čovjeka ''svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, na pravne i zadovoljavajuće uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti''. Nadalje, ''svatko, bez ikakve razlike ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad''. ''Svatko tko radi ima pravo na pravednu i zadovoljavajuću naknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava egzistenciju koja odgovora ljudskom dostojanstvu i koja će, ako bude potrebno, biti upotpunjena drugim sredstvima socijalne zaštite''. Svatko ima pravo da se obrazuje i da stupa u sindikate radi zaštite svojih interesa. Također u članku 55. Ustava Republike Hrvatski piše da ''svatko ima pravo na rad i slobodu rada'' kao i da ''svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost''. No tu se ne radi o pozitivnom pravu, nego negativnom jer nije riječ o pravu na nešto, već pravo od nečega – konkretno od toga da vam netko zabranjuje da radite.

Pravo na rad ograničeno je mogućnošću ostvarivanja tog prava u uvjetima visoke nezaposlenosti. U današnje vrijeme mnogi dovode u pitanje ovo temeljno ljudsko pravo. Štoviše, pogledamo li ostale članke Opće deklaracije o ljudskim pravima, vidimo da se vjerojatno ni jedno drugo ljudsko pravo toliko ne dovodi u pitanje koliko pravo na rad. No postavlja se pitanje što s migrantima u kontekstu prava na rad? Ustavnim zakonom se izričito zabranjuje bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnoj manjini te se pripadnicima nacionalnih manjina jamči jednakost pred zakonom i jednaka pravna zaštita.Zakonom o radu uređena je zabrana diskriminacije na području rada i radnih uvjeta. Zabranjena je izravna i neizravna diskriminacija na području rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju,profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji.Diskriminacija migranata najčešća je u sljedećim područjima: političkom (npr. ograničenje političke ak­tivnosti, isključivanje iz političkog procesa odlučivanja, zabrana pristupa javnim sredstvima financiranja); gospodarskom (npr. u pogledu pristupa tržištu rada, koncentracija u pojedinim gospodarskim sektorima, razlika u plaćama i prihodima, različiti uvjeti rada); socijalnom i društvenom (npr. pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, socijalna prava, stanovanje); pravnom (npr. pristup pravičnom postupku pred nadlež­nim tijelima).

U Hrvatskoj, osim Zakona o suzbijanju diskriminacije kojim se sankcionira diskriminatorno postupanje, važan dokument za borbu protiv diskriminacije migranata predstavlja Akcijski plan za uklanjanje prepreka u ostvarivanju pojedinih prava u području integracije stranaca u hrvatsko društvo za razdoblje od 2013. do 2015. Akcijski plan navodi kako je za uspješnu integracija stranaca u hrvatsko društvo važno kontinuirano provoditi mjere sprječavanja i suzbijanja diskriminirajućih postupaka i ponašanja prema strancima. U tu svrhu nužna je aktivna suradnja svih nadležnih tijela državne uprave te tijela lokalne i područne (regio­nalne) samouprave, koja su dužna osigurati odgovarajući zakonski okvir i njegovu učinkovitu i dosljednu provedbu na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Nadalje, nužno je također na svim razinama pro­voditi proaktivnu politiku i kampanje promicanja i zaštite ljudskih prava, prava na ravnopravan tretman i prava na različitost, pod uvjetom da ta različitost nije uzrok diskriminacije pri stjecanju određenih prava, s posebnim naglaskom na zapošljavanje. Nova mjera HZZ-a “Osposobljavanje na radnom mjestu' s naglaskom na uključivanje migrantske populacije na hrvatsko tržište rada” nedovoljno je korištena iako poslodavcima i nezaposlenima, kao i pripadnicima migrantske populacije, nudi niz prednosti.

U hrvatskom društvu trenutno živi oko 650 migranata, a jedan od ključnih koraka njihove integracije je zapošljavanje i osiguravanje financijske samostalnosti. Time se postiže trostruki učinak, a to je brže uključivanje migranata u društvo, racionalno raspolaganje sredstvima namijenjenim pomoći toj populaciji te rješavanje problema kroničnog nedostatka radne snage u Hrvatskoj. Cilj ove mjere je poduzetnicima pokazati na koji način sustav integracije migranata funkcionira u našoj zemlji te pokazati mjeru osposobljavanja na radnom mjestu koju provodi HZZ. Neke poteškoće pri zapošljavanju su nepoznavanje jezika, migranti najčešće nemaju odgovarajuće dokumente pa se u evidenciji vode kao da su bez zanimanja, a postoje i kulturološke razlike i nepripremljenost žena za tržište rada. Osobe s azilom izjednačene su s hrvatskim državljanima, imaju jednaka prava na tržištu rada i u HZZ-u. Mjera osposobljavanja na radnom mjestu može se provoditi samo kod poslodavca ili u kombinaciji s obrazovnom ustanovom, a može trajati do tri odnosno šest mjeseci. Iz primjera jednog poduzetnika koji se uključio u HZZ-ovu mjeru te su petorica migranata koji su bili u njegovoj tvrtki na osposobljavanju na radnom mjestu ostvarila radni odnos, saznajemo kako nisu riješeni problemi pokrivanja troškova, npr. ovjere dokumenata kod javnog bilježnika ili ishođenja sanitarne dozvole. Smatra kako se ta mjera treba u potpunosti financijski pokriti, a administracije skratiti na minimum.

Zapošljavanje migranata u Hrvatskoj još je uvijek na poprilično niskoj razini u odnosu  na stanje koje bi bilo poželjno. Pokazuje se da i u slučajevima kada migranti dobiju posao, to su najčešće poslovi koji su slabije plaćeni, u neadekvatnim radnim uvjetima uz kršenje temeljnih radničkih prava. Razlozi koji pridonose visokoj nezaposlenosti migranata u našoj državi su brojni. Kao jedan od glavnih ističe se nepoznavanje hrvatskog jezika  koji je osnova za život u stranoj državi te samim tim i za pronalazak odgovarajućeg posla. Također,otežavajući faktori su i nepriznavanje kvalifikacija koje pojedini migranti posjeduju kao i gotovo nemoguć pristup našim programima prekvalifikacija i dokvalifikacija. Kulturološke razlike isto tako utječu na nisku zapošljivost migranata, a posebice kod žena  koje su slabije pripremljene na tržište rada. Osim toga, ono što vjerojatno predstavlja najveći problem jest općenita diskriminacija na tržištu rada, odnosno negativan i odbojan stav poslodavaca prema migrantima. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuju da se od 2012. godine  uz pomoć države zaposlilo samo 19 azilanata, dok je na burzi trenutno oko 130 nezaposlenih migranata. 

Mnoge poslodavce ograničavaju stereotipi i predrasude prema migrantima te su skeptični glede zapošljavanja istih.  Prema tome, potrebno je  poticati poslodavce da što više novih radnika traže među migrantima, koristeći pritom državne poticaje.  Jedan od pozitivnih primjera zapošljavanja migranata  svakako jest Dom za starije i nemoćne osobe Sanatorij Ćorluka u kojem je  zaposleno petero migranata koji rade kao pomoćno osoblje u kuhinji. Pokazali su se kao dobri radnici sa iznenađujućim vještinama i znanjima koje posjeduju, kao i sa iznimnom voljom za rad. Stoga je zapošljavanje migranata na takvim radnim mjestima dobro rješenje za  velik deficit radnika za pomoćna zanimanja, ali i jedan od važnijih elemenata same integracije. 

Zakonom o radu, kao i brojnim drugim važnim dokumentima izričito se zabranjuje bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnoj manjini te se istima jamči jednakost pred zakonom i jednaka pravna zaštita, međutim danas smo svjedoci kako se migranti još uvijek susreću s brojnim poteškoćama u okviru političkih, socijalnih, gospodarskih i drugih područja. U svrhu otklanjanja tih brojnih poteškoća, nužno je staviti poseban naglasak na zapošljavanje migranata bez kojeg se neće moći uključiti u kontinuitet svakodnevnog života.  Nažalost, mjera „osposobljavanja na radnom mjestu“ s naglaskom na migrantske populacije nije dovoljno iskorištena pa je tako osim visoke stope nezaposlenosti migranata, veliki je problem i nepoznavanje jezika te diskriminacija na tržištu rada. Pored toga,  jedna od najčešćih prepreka jest to da nemaju dokumente koji su im potrebni pa se u evidenciji vode kao da su bez zanimanja, a susreću se s otežanim pristupom programima prekvalifikacije i dokvalifikacije te s nepriznavanjem već postojećih kvalifikacija.

Unatoč tome, U Republici Hrvatskoj osigurana je mjera osposobljavanja na radnom mjestu koja se može provoditi kod poslodavca ili s obrazovnom ustanovom, ali kako je već navedeno, rijetko se nađu u takvoj situaciji. Budući da je obrazovanje iznimno nužan resurs kao osnova za zapošljavanje,djeci migranata, tražiteljima azila, te strancima pod privremenom ili supsidijarnom zaštitom potrebno je osigurati određeni oblik osnovnog ili srednjoškolskog obrazovanja koji im je potreban za uklapanje u novu sredinu, učenje Hrvatskog jezika, povijesti i kulture te stjecanja znanja i vještina. U Hrvatskoj se ujedno provode mjere stručnog usavršavanja nastavnika u svrhu uspješnije potpore migrantima u procesu obrazovanja. Posebna pozornost posvećena je građanskom odgoju i obrazovanju, projektima i suradnji s organizacijama civilnog društva s ciljem osiguravanja interkulturalnog obrazovanja. Naposljetku, planira se korištenje sredstava iz EU fondova za potporu migrantima kroz pružanje kvalitetnijih usluga i osposobljavanje obrazovnih djelatnika u svrhu učinkovitije integracije migranata u hrvatsko društvo.

Ena Babić, Karla Generalić, Iris Ljubić, Brigita Slabak, Marija Žanić i Mateja Žulj

Pravni fakultet Osijek, Studij socijalnog rada, 2. Godina

Kolegij: Ljudska prava