Esejski rad: Pristup zdravstvenim uslugama za migrante reguliranog boravišnog statusa u Republici Hrvatskoj

Opseg zdravstvenih usluga za migrante reguliranog stalnog i privremenog boravišta koji suzakonito zaposleni u Republici Hrvatskoj identičan je državljanima. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje da stranci koji imaju dozvolu stalnog boravišta i EU državljani moraju biti obvezatno zdravstveno osigurani, osim ako međunarodni ugovori ili posebni zakoni ne propisuju drugačije.

Da bi mogli koristiti prava iz obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja, osigurane osobe moraju predočiti zdravstvenu iskaznicu pri svakom posjetu liječniku, zubaru ili u ljekarni pri podizanju lijeka koji mu je njegov liječnik propisao. Zdravstvenu iskaznicu izdaje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). Azilanti, stranci pod supsidijarnom zaštitom i članovi njihove obitelji ne stječu status zdravstveno osigurane osobe, ne ostvaruju pravo na izbor doktora primarne zdravstvene zaštite i ne dobivaju zdravstvenu iskaznicu HZZO-a.

Umjesto toga, dobivaju dokument izdan od Ministarstva unutarnjih poslova (dozvola boravka)kojim dokazuju ostvareni status u Republici Hrvatskoj i temeljem kojeg mogu biti korisnici zdravstvene zaštite u ugovornim zdravstvenim ustanovama u opsegu kojeg pokriva obvezno zdravstveno osiguranje. Stranci na kratkotrajnom boravku, stranci na privremenom boravku i stranci koji nezakonito borave u Republici Hrvatskoj koji nisu smješteni u prihvatni (pred-deportacijski) centar moraju sami snositi troškove zdravstvene zaštite, dok se drugim kategorijama ti troškovi nadoknađuju iz državnog proračuna.

Ako uzmemo u obzir da je jedan od pravnih temelja za ostvarenje prava na privremeni boravak vezan uz humanitarne razloge, smatramo da se strancima koji su žrtve trgovine ljudima i kao takvi u programu pomoći i zaštite, maloljetnicima bez pratnje i žrtvama organiziranog kriminala, strancima koji su do dana podnošenja zahtjeva najmanje 10 godina bili u statusu izbjeglice ili su obuhvaćeni programom obnove ili povratka ili stambenog zbrinjavanja izbjeglica iz Republike Hrvatske, strancima koji surađuju s nadležnim tijelima i čije je sudjelovanje neophodno u kaznenom postupku protiv poslodavca koji je nezakonito zapošljavao, te strancima kojima se boravak odobri iz ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode nužno osigurati besplatnu zdravstvenu zaštitu i puni opseg pristupa zdravstvenim uslugama koje bi se financirale iz državnog proračuna jer su upravo te kategorije migranata i najosjetljivije i najviše trebaju pravnu zaštitu države u kojoj se trenutno nalaze.

Smatram da se najosjetljivije kategorije migranata ne bi smjele isključiti iz prava na pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi jer bi takvo isključenje bilo protivno svim međunarodnim i regionalnim instrumentima zaštite ljudskih prava, ali i Rezoluciji o smanjenju zdravstvenih nejednakosti Europskog parlamenta, usvojenoj 2011. godine.

Domagoj Kolak

Pravni fakultet Osijek, Studij socijalnog rada, 2. Godina

Kolegij: Ljudska prava