Intervju: Crveni križ u odgovoru na izbjegličku krizu

Luka Donadini i Filip Škifić, studenti filozofije pri splitskom Filozofskom fakultetu, intervjuirali su predstavnicu Gradskog Društva Crvenog križa Split, s ciljem ispitivanja motivacije i opisa rada u tranzitnim i izbjegličkim kampovima za vrijeme izbjegličke krize.

Pitanja osobne motivacije i angažmana

Na koji način ste se uključili u pomoć azilantima i migrantima? Što Vas motivira?
Djelatnik sam Službe traženja u Crvenom križu i dio Interventnog tima Crvenog križa Split. Na samom početku migrantske krize javila sam se za odlazak u kamp; u Slavoniju, vodeći se načelima Crvenog križa: humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dobrovoljnost, jedinstvo, univerzalnost. Motivaciju za rad svakako pronalazim u samoj činjenici da sam mali dio najvećeg humanitarnog pokreta na svijetu i da imam priliku pomoći čovjeku kojem treba pomoć. U tom je radu fokus na najranjivijim skupinama, čije stanje ovisi o pomoći drugih.

Kako postati volonter koji pomaže migrantima i azilantima?

Crveni križ Split u gradu Splitu ne provodi integraciju azilanata. Razlog tome je jednostavan. Nisu smješteni na području grada Splita, zbog čega trenutno nemamo potrebe za dodatnim volonterskim radom. Od početka migrantske krize, volonter je Abdulah Hamid Mostafa, nadimkom Andro, pomagao u radu s migrantima i azilantima kao prevoditelj i pomoćnik pri mnogim aktivnostima.

Pitanja o iskustvu rada s migrantima i azilantima

Možete li opisati iskustvo rada u kampu? U kojim kampovima ste djelovali? Tko su korisnici kampova? Možete li opisati volontersku djelatnost u kampu? Koje su zadaće „Službe traženja“?
U kojim kampovima ste djelovali? Od rujna 2015. volonteri su i djelatnici Crvenog križa Split bili uključeni u rad tranzitnog kampa za migrante; Opatovac te kampa Bjeliš u Slavonskom Brodu. Sve su osobe prošle edukaciju interventnog tima za djelovanje u krizama i katastrofama, a u kampove smo odlazili u timovima od 8 do12 članova. Volonteri Hrvatskog Crvenog križa iz cijele su Hrvatsku u periodu od rujna 2015. do travnja 2016. ostvarili 192 852 volonterska sata. Samo Crveni križ Split je u tom periodu odradio preko 3000 volonterskih sati.

Tko su korisnici kampova? S kojim problemima se suočavaju?

U kampu su boravile osobe koje su iz različitih razloga, kako ratnih zbivanja tako i ekonomskih razloga, napustile svoja boravišta. Neizvjesnost zbog budućnosti te problemi na koje su nailazili putem do Hrvatske bili su brojni; kako osnovni egzistencijalni, tako sociološki i kulturološki.

Možete li opisati volontersku djelatnost u kampu?

Radili smo na prihvatu koje dolaze u kamp te detektirali njihove osnovne potrebe u tom trenutku: prehrambene i zdravstvene, a razgovorom smo doznavali njihove probleme, koje smo potom u skladu s ovlastima i mogućnostima; rješavali. Volonteri su u skladištu pripremali suhe obroke, koje smo dijelili osobama što dolaze u prihvatni centar. U odvojenom smo skladišnom prostoru dijelili obuću, odjeću i pokrivače. Podijeljeno je 615 tona hrane, oko 581 000 l pitke vode, 178 000 pokrivača.

„Služba traženja“ brine o osobama razdvojenima od obitelji. Među njima su i djeca. Koje su zadaće „Službe“? Punkt Službe traženja bio je smješten na vidljivom mjestu, odakle smo pružali osnovne informacije o postupku spajanja razdvojenih članova obitelji. Informacije su također oglašene putem plakata na više jezika. Obitelji su razdvajane na granicama iz više razloga. Nekad, zbog popunjenosti kapaciteta prijevoznog sredstva nije bilo mjesta za cijelu obitelj. Nekad, osobe su zadržavane procjenom graničnih vlasti. Posebna pažnja u radu posvećivala se djeci bez pratnje, koja su uglavnom identificirana na ulasku u Republiku Hrvatsku. U takvim slučajevima, u suradnji s Centrom za socijalnu skrb te prevoditeljima, Služba traženja je obavljala razgovor s njima, pri čemu bi se takvi slučajevi rješavali na individualan način. Kod spajanja razdvojenih članova obitelji, osobe koje su čekale u kampu bile su smještene u posebnom sektoru pod nadzorom djelatnika MUP-a, gdje je pristup bio dopušten samo djelatnicima Crvenog križa. Po dolasku ostalih članova, zajedno su odlazili iz kampa. Za vrijeme migrantske „krize“, Služba traženja je uspješno riješila 1587 slučajeva razdvojenih obitelji.

Ujedno, osobe obučene za pružanje psihosocijalne podrške skrbile su o osobama kojima je takva vrsta pomoći bila potrebna, pri čemu su detektirale osobe s takvim potrebama, iako one same nisu zatražile pomoć. Razlog ne traženja pomoći jest u proživljenom stresu, kulturološkim, obiteljskim ili drugim razlozima zbog kojih to nisu htjele učiniti. U Slavonski smo Brod odlazili jednom mjesečno, u trajanju od tjedan dana, djelujući u smjenama što traju 12 sati. U tom periodu, osobno sam bila u kampu 5 puta po tjedan dana.

S kojim problemima ste se suočavali prilikom pružanja pomoći?

Kao pružateljima pomoći, prva prepreka bila nam je nedostatak prevoditelja; osim za arapski. Kulturološke smo barijere premošćivali izgradnjom povjerenja; uglavnom uspješno. Naravno da poneki tvrdi stavovi, osobito muškaraca, nisu naišli na kompromis (npr. slučaj kada član obitelji inzistira da trudnicu može pregledati samo žena ginekolog, a ne muškarac: u tom slučaju, trudnica bi čekala dok ne dođe žena ginekolog, bez obzira na moguću ugroženost trudnoće). Problem je činio i zajednički smještaj osoba koje dolaze iz različitih zemalja, tako da smo izbjegavali zajedno smjestiti osobe iz Afganistana i Sirije, kako bi izbjegli potencijalni incident, odnosno svađu između njih.

Trebam napomenuti da smo i mi kao pružatelji usluga bili izloženi stresnim situacijama, te smo kroz obuke učili tehnike smanjenja razine stresa, jer pomagač treba brinuti prvo o sebi i svom timu, da bi bili učinkoviti u pružanju pomoći drugima.

O nerazumijevanju i suradnji

Susrećete li se s nerazumijevanjem glede Vašeg posla? Možemo li nadvladati nerazumijevanje?

Mogu reći da je nerazumijevanje postojalo vezano za pružanje pomoći ovoj kategoriji osoba. Susretala sam se s pitanjem okoline „zašto ti ideš u kamp?“ ili „pomažete teroristima“ ili „zašto ne pomažete našoj djeci a ne njima“ i slično. Takvi su mitovi prisutni, a upoznavanjem javnosti s našom djelatnošću te pitanjem o migracijama i integraciji mogu se učiniti mali koraci ka rušenju takvih mitova.

Surađujete li s pripadnicima drugih organizacija i institucija? Nailazite li na zapreke prilikom pružanja pomoći?
Crveni križ općenito surađuje sa institucijama javne vlasti, posebno sa MUP-om, te Ravnateljstvom civilne zaštite MUP-a. U migrantskoj krizi, osim navedenih na nacionalnoj razini usko smo surađivali sa UNHCR-om, UNICEF-om, Isusovačkom službom za izbjeglice, MAGMA-om. Svaki dan su se održavali sastanci sa predstavnicima nevladinih udruga kako bi se otklanjali nedostatci.

O pandemiji

Kako je pandemija utjecala na djelatnost Crvenog križa (ili Vašu djelatnost) glede pomoći migrantima i azilantima?

Utjecaj pandemije na rad splitskog Crvenog križa nismo osjetili jer ne skrbimo na našem području o toj kategoriji, a sigurno da je taj utjecaj osjetan u radu Crvenih križeva koji imaju trenutno program integracije azilanata i u prihvatilištima za azilante.