Intervju: Mirna Žagar

Predstavljamo projekt “Migrant bodies” u razgovoru s Mirnom Žagar, umjetničkom direktoricom Tjedna suvremenog plesa. 

„Migrant bodies“ je međunarodni projekt financiran sredstvima EU kroz program Kreativna Europa. Okuplja okuplja plesne organizacije iz Italije, Francuske, Austrije i Hrvatske uz njihove suradnike na terenu (plesni umjetnici, filmski radnici, pisci, edukatori, institucije u kulturi, ostale institucije koje zanima pitanje imigracija ali i integracija, te zainteresirane građane) kako bi realizirali platformu za razmjenu međunarodnih inicijativa, proširili područje istraživanja mogućnosti i potencijala koje umjetnost, a naročito ples, ima u postizanju uspješne integracije i veće inkluzivnosti ranjivih skupina osobito migranata i izbjeglica.

Na što se fokusira projekt?
Fokus projekta je kako na vrlo širokom pojmu inkluzivne prakse i shvaćanju identiteta tako i na specifičnim izazovima u području teme migracija. Tema je sve više u interesu umjetnika kao temelj njihove prakse i inspiracije kao rezultat iskonske i duboke želje da susreti različitih kultura predstavljaju područje novih mogućnosti, područje širenja slobode izražavanja i u konačnici jačanje socijalno-ekonomske ali i političke sfere i uzajamnog uvažavanja, tolerancije i mira diljem Europe.

 

Tko sudjeluje u projektu?
Pozivajući se na inkluzivnu praksu partneri pozivaju migrante, izbjeglice, nove građane i one buduće da sudjeluju u posebno osmišljenim akcijama ali i u redovitim aktivnostima kako bi se upoznali s kulturom mjesta u kojima čekaju, traže ili uspostavljaju svoj novi dom. Želja je da ti novi građani Europe osjete da ih se prihvaća kao osobe koje će svojim djelovanjem pozitivno doprinositi dobrobit zajednica koje ih prihvaćaju. Aktivnostima se pruža mogućnosti stjecanja novih znanja i vještina, kao i samopouzdanja koji često nedostaju u trenutku integracije. Migrante kao i izbjeglice pozvali smo da participiraju u plesnim radionicama, prisustvuju kulturnim događanjima, da iskuse što to znači biti dio jednog novog kolektiva, te da prožive ista iskustva kao i građani europskih urbanih sredina koji pohađaju kulturna događanja (koncerte, kazališno-plesna događanja, izložbe itd) kao dio svakodnevnice.

Kako izgledaju konkretne aktivnosti?
Neka od događanja usmjerena su onima najmlađima, neka prema drugoj pa i trećoj generaciji migrantskih obitelji. Akcije koje se realiziraju su raznolike: od šetnje gradom koju osmišljava migrant za svoje sugrađane i tako pružaju jednu novu perspektivu sredine u kojoj živimo; do plesnih radionica gdje djeca izbjeglica imaju prilike učiti jezik zemlje u kojoj se nalaze, kao i vještine koje im pomažu jačati samopouzdanje kroz razvoj kreativnosti.

Uz plesne akcije i pješačke ture, prikupljale su se i obrađivale priče migranata i izbjeglica, akcije su se snimale, a umjetnici su pozivali svoje kolege da sa njima razmijene iskustvo rada sa ranjivim skupinama specifično u odnosu na rad sa izbjeglicama.
Tako je nastao i film Migrant Bodies kojeg potpisuje Max Biskup koji se prezentirao na 36. Tjednu suvremenog plesa. Hrvatski umjetnici Žak Valenta i Gordana Svetopetrić održali su redovne radionice tijekom 2018. godine za najmlađe u izbjegličkom Hotelu Porin u suradnji sa zagrebačkim Crvenim Križem. Posebna druženja za žene uz glazbu omogućilo je ženama u hotelu da se opuste ali i da se susretnu sa zagrebačkim plesnim umjetnicama. Akcija Pruži Mi Ruku koju su proveli umjetnici, imala je namjeru da građane, slučajne prolaznike, uključi u svjesniju akciju upoznavanja jednih druge i pružanje međusobnog povjerenja u susretu dvoje ili više stranaca. Neki su prihvatili poziv uz nelagodu koja je ubrzo nestala i pretvorila se u veselje, neki su odbili ali su ostali zainteresirani promatrači, neki su se priključili na kratko vrijeme ali onda odustali, ali nitko nije ostao ravnodušan. Stotinjak građana je tako kroz sat vremena pokrenuo živi lanac spontane komunikacije i na otvorio prostor empatiji koja, kako nam se čini, sve više nedostaju društvu.

U pripremi je i koncert u kojem će svoje talente predstaviti migranti smješteni Hotelu Porin.

Sam projekt završava međunarodnim simpozijem i internet publikacijom koja predstavlja prikupljenu i obrađenu dokumentaciju kao i svjedočanstva umjetnika i ostalih sudionika u projekt o tome kako je rad u ovom projektu utjecao na njih, te njihove opservacije rada sa izbjeglicama i migrantima u odnosu na jačanje inkluzivne prakse.