Interkulturalne razlike u kontekstu nasilja

Kratki pregled edukacije za pružatelje usluga kroz project “PROTECT - Preventing sexual and gender-based violence against migrants and strengthening support to victims” kojeg provodi IOM pronađite u nastavku.

Što je seksualno i rodno uvjetovano nasilje

  • razlikuje se od drugih vrsta nasilja po tome što je spol ili rod žrtve primarni motiv za nasilna djela
  • svaki čin počinjen protiv nečije volje temeljen na rodnim normama i nejdnakim odnosima moći radi rodne pripadnosti
  • zloupotreba neravnoteže u moći radi rodne pripadnosti
  • može se događati u obitelji, u partnerskom odnosu, u lokalnoj zajednici žrtve ili na razini institucija.


Postoji nekoliko vrsta SGBV-a - ekonomsko, emocionalno, fizičko i seksualno zlostavljanje. Može biti partnersko/ obiteljsko.

Istaknute razlike

Kod osoba porijeklom sa Bliskog istoka najčešći razlozi nasilja u obitelji se razlikuju od onih počinjenih od strane hrvatskih državljana ili Europljana generalno. Prije svega, fizičko nasilje u obitelji je „jače“ u Europi i najčešće završava težim ozljedama, dok takvu vrstu ozljeda rijetko nalazimo kod populacije migranata, ali je češće fizičko nasilje (poput pljuske, blagih batina) u obitelji.

Razlog tomu je razlika u motivu vršenja nasilja. Naime, kod spomenute migrantske populacije partnersko nasilje u većini slučajeva događa se iz predostrožnosti kako se osoba (žena) ne bi „pokvarila“. Takva vrsta nasilja je učestala ne samo od strane muškaraca prema ženama, nego i muškaraca i žena prema svojoj djeci. Najčešći razlog se navodi iz ljubavi, a sve u svrhu odgoja. Isto tako, takva vrsta ponašanja se nekad i očekuje od muškarca kako bi bio cijenjen ili smatran časnom osobom.

Seksualno nasilje u obitelji među migrantskom populacijom Bliskog istoka i Afrike je puno raširenije nego u Europi. Razlog tomu je što je takva vrsta nasilja tabu, o tome se ne govori, to se ne prijavljuje. A da se i prijavi, čast muškarca (ukoliko se radi o muškarcu) je ugrožena te bi žrtva morala snosit dodatne posljedice.

Prisilni brakovi su prošireni u zemljama Bliskog istoka i Afrike, koje se često vežu i za dječje brakove s čestom puno starijim osobama. Ono što je uočeno da su majke, koje su bile žrtve prisilnog, a k tome i dječjeg braka često nasilne, poglavito prema prvom djetetu koje je rođeno dok je još bila dijete ili starija maloljetnica. Vrsta nasilja koje je uočena je fizičke i seksualne prirode.

Pedofilija – ovaj dio nasilja je dosta raširen i društveno prihvaćen u Afganistanu. Procjenjuje se da oko 30% isključivo dječaka je izloženo seksualnom nasilju. Naime, homoseksualizam kao takav je zabranjen te je kažnjiv smrću. Isto tako, općenje prije braka je zabranjeno. Bacha bāzī (bača bazi) je izraz koji doslovno znači „zainteresiran za dijete“. Koriste se dječaci (često budu prodani od strane obitelji), koji se oblače u odjeću djevojčica, šminkaju, uče tehnike plesa te se prodaju bogatijim muškarcima kao seksualno roblje. Iz tog razloga treba biti oprezan ukoliko se dječak nađe sa starijim muškarcem iz područja Afganistana, a tvrde da su otac i sin. Takav slučaj mora biti posebno ispitan.

Žrtve cirkumcizije kod djevojčica su najčešće s područja Afrike. Posljedice su dalekosežne, ne samo da se umanjuje ugoda pri intimnom odnosu što je najčešće mišljenje, nego intimni odnos prouzrokuje veliku bol za osobu koja je pretrpjela takvu vrst nasilja.

Tko su žrtve, a tko počinitelji

Žene, djevojčice, muškarci, dječaci, LGBT osobe spadaju u skupinu žrtva dok su mogući počinitelji članovi obitelji, prijatelji, partneri, djeca i mladi, stranci i predstavnici institucija. Osobe koje su prisiljene na migriranje izložene su većem broju rizika od zlostavljanja upravo zbog statusa: povećanog rizika od siromaštva, specifične kulturne rodne prakse, odvojenosti od kruga podrške, ilegalnog statusa i slabija prisutnost institucija pri masovnim i prislinim migracijama.

Prema podacima IOM-a na središnjoj mediteranskoj ruti 36% odraslih osoba i 32% djece su izvijestili da im je netko tko je putovao s njima prijetio seksualnim nasiljem.

Primjeri iz kampa i osobna svjedočanstva žena

Zaatari izbjeglički kamp: na sjeverozapadu Jordana, 12 km od granice sa Sirijom nalazi se drugi po veličini izbjeglički kamp na svijetu. Kamp predstavlja ogledni primjerak rodnouvjetovane eksploatacije te političkog ignoriranja ratnih strahota koje proživljavaju žene. Žene rađaju na vojničkim krevetia na +40 stupnjeva, otpuštaju se samo 6 sati nakon poroda. Podvrgnute su izravnoj prodaji, silovanju i prostituciji. Velik broj obitelji koje dođu u kamp prisiljen je prodati svoje kćeri bogatim Saudijcima, Libanoncima ili Jordancima, zapravo svakome tko ponudi novac. Nerijetko se može naići na prizore pregovaranja između članova obitelji i kupaca o cijeni buduće mladenke. Tako se za cijenu od 90-270 funti kupuju žene, nerijetko i šestogodišnje djevojčice. Pomalo groteskno, ali sablasno, djeluju slike kampova na kojima se prikazuju trgovine vjenčanicama jer zapravo prodaja mladenki je jedini posao koji cvjeta.

Aya (25) je krenula na put zajedno s četiri sestre, dvoje nećaka i braćom njenog muža. Uglavnom su slijedili grupu, sve do razdvajanja u Budimpešti. Na preporuku daljeg rođaka uputili su se u hotel na periferiji, gdje će dalje naći način da stignu do Njemačke. No, u hotelu su ih dočekali stravični uvjeti: spavanje na podu naplaćivali su 15 eura.

Kada se pobunila, Aya je dobila odgovor: “Nemaš izbora. Naravno, možeš i doći u moju sobu”. “Ništa nisam mogla učiniti. Rekla sam ne i platila ponovno”, ispričala je Aya. 

I Ayina sestra Manal ispričala je tragičan događaj. Grupa njezinog prijatelja izgubila je u polju na području Mađarske četvero djece, tri djevojčice i dječaka. Djeci je pristupio muškarac koji je govorio arapski. Rekao je da je iz Sirije i ponudio im mjesto za okrepu, a oni su ga slijedili. Djevojčice su bile silovane od strane nekoliko muškaraca. Troje ih je uspjelo pobjeći i ujediniti se s grupom, a jedna se djevojčica još uvijek smatra nestalom. Dječak koji je svjedočio silovanju od tada nije progovorio ni riječ.

“Nema žene u izbjegličkim kampovima koja nije doživjela prodorne poglede, odvratne komentare, nedozvoljeno dodirivanje ili čak silovanje”, “Women in Exile” i Izbjeglički savjet savezne pokrajine Brandenburg.

“Izbjegle žene i LGBT osobe su zbog spola ili rodnog identiteta višestruko izložene nasilju i diskriminaciji: kroz rasističke napade i pooštrene zakone o azilu te kroz traumatična iskustva tijekom bijega u Njemačku, koja se nastavljaju u izbjegličkim kampovima u Njemačkoj, u vidu seksualnog napastovanja, nedostatka privatnosti i straha od protjerivanja” , stoji u priopćenju humanitarnih organizacija koje govore o “strukturalno uvjetovanom seksualnom nasilju”, uvjetovanom smještajem u centrima s velikim brojem izbjeglica.

Trauma i psihološke posljedice seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja

Trauma je neposredno doživljeni ili viđeni događaj koji su izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva. Uvijek je povezana s mogućnošću gubitka života ili ugroze fizičkog i psihičkog integriteta osobe ili njegovih bližnjih.

Razlika između stresnog i traumatskog događaja

Stresni događaji javljaju se svakodnevno i svim ljudima, težina podnošenja ovisi o kognitivnoj procjeni i osjećaju kontrole nad situacijom. Nepovoljno utječu na osjećaj „životne ravnoteže“ no možemo pokrenuti prikladne načine suočavanja sa stresom.

Traumatski događi su rijetki i ne događaju se svima, težina podnošenja ovisi o razini dubini ugroze o sačuvanosti krugova ranjivosti i podrške te prethodnom mentalnom stanju pojedinca. Vrlo često izbaciju iz ravnoteže i dovodi do patnje svih ljudi.

Kad govorimo o migracijama i specifičnostima traumatskih događaja treba naglasiti da je moguće podijeliti događaj na tri realacije: u svojoj zemlji, tijekom putovanja i u novoj zemlji. U svojoj zemlji to može biti nasilje, svjedočanstva ubojstvima, silovanju, životu u strahu. Tijekom putovanja situacije životne ugroženosti kao što je preploviti more u gumenom brodiću, sukobi s graničnom policijom, nestašica hrane i vode, prevare, krađe, život u kampu...). U novoj zemlji se mogu javiti primjeri kao što su stalno prepričavanje događaja policiji i službi za azil, nesigurnost, izloacija, neprijateljstvo, fizički napadi, sukobi među izbjeglicama...

Posttraumatske reakcije

• Ne ovise o spolu, dobi, nacionalnosti, vjeri
• Način funkcioniranja usmjeren je na preživljavanje izvan naše kontrole
• Ne mogu se izbjeći

Kad govorimo o reakciji onda su to šok, nevjerica, poricanje, tjelesne reakcije, osjećaji, misli i kognitivne reakcije, ponašanje, egzistencijalna tjeskoba, psihološka kriza i disocijacija. Tjelesne reakcije su vrtoglavica, drhtavica, poremećaj apetita, proljev, mučnina, glavobolje, poremećaj spavanja, razdražljivost, pasivnost, povlaćanje i zatvaranje.

Dugoročno negativne posljedice traumatskog događaja dovode do rušenja svjetonazora, osjećaja nesigurnosti u život, promjene u sustavu vrijednosti, pesimistična očekivanja od budućnosti i nepovjerenje prema ljudima.

Što trebaju žrtve SGBV-a?

Mogućnost izbora i poštovanje osobne autonomije: „Možete dati izjavu sada ili slijedeći put kada dođete.”

• Što manji broj puta proživljavanja događaja – integrirane usluge
• Detaljne informacije o tome što će se dogoditi : „Kada dođemo kod policajca, on će vam postaviti detaljna pitanja od odgađaju. Ja ću sjediti uz vas. Ako se ne možete sjetiti detalja, dovoljno je reći „Ne sjećam se.”
• Da im se vjeruje!

Aktiviranje njihovog kruga socijalne podrške

• Direktno pružanje podrške u slučaju da su u krizi, ali uz poštivanje autonomije. „Obzirom na sve što ste prošli, izuzetno je važno da narednih par dana ne vozite, da se redovito hranite i pijete vodu i odmarate. Mislite li da iste to mogli?”
• Praktičnu pomoć, sigurnost članova obitelji
• Mogućnost izbora spola osoba koje s njima rade
• Specijalizirane usluge podrške se aktiviraju nakon 4 do 6 tjedana
• Pružanje podrške prilagođeno njihovim potrebama („trauma informed care”)

Korišten materijal iz prezentacije autorica Ivane Bandić i Martine Čarije, Društvo za psihološku pomoć