Slobodno kretanje i boravak osoba u Europskoj uniji temeljno je načelo na kojem počiva građanstvo Unije, a utvrđeno je Ugovorom iz Maastrichta 1992. godine. Navedenim ugovorom se promijenilo značenje slobodnog kretanja osoba. Naime, prve odredbe iz Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice su obuhvaćale samo slobodno kretanje radnika (uključujući zaposlenike i pružatelje usluga), a Ugovor iz Maastrichta je uveo pojam građanstva Europske Unije koji automatski dobiva svaki državljanin države članice. S druge strane, prema državljanima trećih zemalja i onima koji nisu članovi obitelji građana Europske Unije se primjenjuje imigracijska politika koja u posljednje vrijeme postaje tema mnogim raspravama.