Sidebar Menu
Zakonom o strancima propisuju se uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada državljana trećih zemalja i državljana država članica Europskog gospodarskog prostora. Ovim se zakonom definiraju osnovni pojmovi vezani uz strance i njihova prava, poput stranca, osobe bez državljanstva, treće zemlje i slično. Tako je stranac osoba koja nije hrvatski državljanin, a koja ima državljanstvo države članice EGP-a ili neke treće zemlje, dok je osoba bez državljanstva ona koju nijedna država ne smatra svojim državljaninom. Važno je i napomenuti kako je treća zemlja svaka ona zemlja koja nije članica EGP-a ili Švicarske Konfederacije. Državljanin treće zemlje za vrijeme boravka u RH, dužan je pridržavati se njezinih propisa. Postoje slučajevi u kojima se zbog razloga nacionalne sigurnosti neke osobe protjeruje – na ovaj postupak ima pravo isključivo Sigurnosno-obavještajna agencija, pri čemu je dužna navesti razloga provedbe istih.
Kada je o putnim ispravama stranaca riječ, one se izdaju i provode pod uvjetima međunarodnih konvencija, a izdaje ih policijska uprava, ovisno o mjestu boravišta osobe. Ona se neće izdavati osobama koje imaju određenu kaznu, bilo novčanu bilo zatvor, onima protiv kojih se vodi kazneni postupak, kao i onima za koje se utvrdi kako zbog sigurnosnih razloga nisu odgovarajući.
Kada je riječ o vizama, najprije je potrebno navesti njezinu svrhu - ona omogućava tranzit kroz područje RH u najduljem trajanju od 3 mjeseca od datuma prvog ulaska na područje RH, te omogućuje tranzit kroz međunarodni prostor zračne luke. Važno je napomenuti kako ona ne omogućuje strancu pravo na rad na području RH te kako se ovim pitanjem bavi Ministarstvo vanjskih poslova. Postoje dvije vrste viza, a to su: zrakoplovno-tranzitna te kratkotrajna. Zrakoplovno-tranzitna izdaje se za jedan, dva ili više prolaska kroz međunarodni transportni prostor zračne luke, a vrijedi do 15 dana. Kratkotrajna pak viza izdaje se za jedan, dva ili više ulaska na područje RH, a izdaje se u svrhu tranzita kroz RH, ili boravka u njoj, te vrijedi do 5 godina. Državljanin treće zemlje dužan ju je nabaviti prije ulaska u RH, a nju izdaje konzularni ured RH, s prethodnim odobrenjem Ministarstva vanjskih poslova, te ukoliko je utvrdio kako su sigurnosni razlozi zadovoljeni. Viza se može poništiti ukoliko se utvrdi kako nisu bili ispunjeni glavni uvjeti za njeno izdavanje, a može se i ukinuti, i to u slučaju da više nisu ispunjeni uvjeti njena izdavanja.
Smatra se da je stranac ušao u RH kada je na graničnom prijelazu prošao mjesto obavljanja granične kontrole kojoj se dužan podvrgnuti. No državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak može se odobriti ulazak u RH na određenom graničnom prijelazu ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi i sl. Nezakonitim ulaskom smatra se ako stranac prijeđe državnu granicu izvan mjesta ili vremena određenog za prelazak državne granice, izbjegne graničnu kontrolu, uđe prije isteka zabrane ulaska i boravka te uđe na temelju tuđe krivotvorene isprave. Zabranjeno je pomaganje i pokušaj pomaganja strancu u nezakonitom prelasku državne granice, no ne smatra se pomaganjem ako je u cilju spašavanja života, sprječavanja ozljeđivanja, pružanja hitne medicinske pomoći i pružanja humanitarne pomoći sukladno posebnim propisima.
Stranac može boraviti u RH na kratkotrajnom boravku, privremenom ili stalnom boravku. Državljaninom treće zemlje na kratkotrajnom boravku ne smatra se državljanin treće zemlje koji je nezakonito ušao u RH i sl. Privremeni boravak odobrava se strancu koji namjerava boraviti u svrhu spajanja obitelji, obrazovanja, istraživanja, humanitarnog razloga, životnog partnerstva i rada. Zahtjev za odobrenje privremenog boravka podnosi stranac, a zahtjev za dozvolu za boravak i rad može podnijeti i poslodavac. O zahtjevu za odobravanje privremenog boravka odlučuje Ministarstvo putem nadležne policijske uprave prema mjestu boravišta, odnosno namjeravanog boravka stranca. Odobrenje za privremeni boravak izdaje se na rok važenja do godine dana. Državljaninu treće zemlje će se odobriti privremeni boravak ako dokaže svrhu privremenog boravka; ima valjanu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje, ako nema zabranu ulaska i boravka u RH te ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Privremeni boravak prestaje strancu prestankom postojanja uvjeta za odobrenje privremenog boravka; ako ima zabranu ulaska i boravka; ako u roku od 30 dana nakon odobrenja privremenog boravka ne prijavi svoje boravište policijskoj upravi; ako se iselio iz RH ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od 30 dana te ako boravi u RH suprotno svrsi odobrenja privremenog boravka.
Stalni boravak može se odobriti strancu koji do dana podnošenja zahtjeva u RH ima neprekidno pet godina zakoniti boravak, što uključuje odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu. No ako mu je poništen azil ili supsidijarna zaštita neće mu se odobriti stalni boravak. Zahtjev se podnosi policijskoj upravi, a o njemu odlučuje Ministarstvo. Stalni boravak će se odobriti državljanima treće zemlje koji uz prethodno navedene uvjete imaju valjanu stranu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje, ako poznaju hrvatski jezik i latinično pismo te ako ne predstavljaju opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Stranac na stalnom boravku ima pravo na rad i samozapošljavanje, stručno usavršavanje, obrazovanje i studentske stipendije, socijalnu skrb, prava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, pravo na doplatak za djecu i sl. Stalni boravak prestaje strancu ako ima zabranu ulaska i boravka u RH; se iselio iz RH ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od godinu dana; se utvrdi da je stranac dao neistinite podatke ili je svjesno pokrio cilj i okolnosti koje su bile od važnosti za odobrenje boravka; to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja; na vlastiti zahtjev; je stranu poništen azil ili supsidijarna zaštita. To rješenje donosi Ministarstvo na prijedlog policijske uprave.
Ograničenje slobode kretanja, rok za dragovoljni odlazak, zabrana ulaska i boravka, obveze državljanina treće zemlje u postupku povratka i prisilno udaljenje smatraju se mjerama za osiguranje povratka državljana trećih zemalja. Prilikom primjene navedenih mjera uzet će se u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere. Ranjivim osobama smatraju se maloljetnici, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, članovi jednoroditeljskih obitelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja. Što se tiče nezakonitog boravka, državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni ili stalni boravak, nema pravo na zakoniti boravak sukladno posebnom propisu kojim se propisuje međunarodna i privremena zaštita, se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora te nije obuhvaćen programom mobilnosti. Državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti RH. Državljanina treće zemlje može se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje odnosno ako pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku; iz koristi sklopi brak; prekrši propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, javnom redu i miru, oružju, zlouporabi opojnih droga ili carinskim i drugim poreznim davanjima; počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja; ponavlja činjenje prekršaja. Zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina. Tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju može ukinuti i skratiti zabranu ulaska i boravka ako su prestali razlozi, zbog humanitarnih razloga, razloga nacionalne sigurnosti ili ako je to u interesu RH. Državljanina treće zemlje može se prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla, državu iz koje je došao u RH ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju. Zabranjeno je prisilno udaljiti državljanina treće zemlje u državu gdje su njegov život ili sloboda ugroženi zbog njegove rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, zbog pripadnosti posebnoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili gdje bi mogao biti podvrgnut mučenju ili neljudskom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju ili bi nad njim mogla biti izvršena smrtna kazna te u državu u kojoj mu prijeti opasnost od prisilnog udaljenja u takvu državu. Prije prisilnog udaljenja maloljetnog državljanina treće zemlje bez pratnje utvrdit će se hoće li maloljetnik u državi povratka biti predan članu obitelji, imenovanom skrbniku ili odgovarajućoj ustanovi za prihvat. Državljanina treće zemlje može se uhititi, privesti i zadržati najdulje 24 sata ako je potrebno donijeti rješenje o odbijanju ulaska ili odluku u vezi s povratkom ili je potrebno izvršiti prisilno udaljenje, a postoji opasnost da će državljanin treće zemlje pobjeći. Nakon uhićenja, državljanina treće zemlje odmah će se bez odgode obavijestiti o razlozima uhićenja. U svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, državljanina treće zemlje može se smjestiti u Prihvatni centar za strance ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama. Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom. Državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava osoba kojima je ograničena sloboda kretanja omogućit će se da posjete centar. Mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju se polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, polog određenih financijskih sredstava, zabrana napuštanja određene adrese smještaja, javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme. U postupku prisilnog udaljenja ili smještaja u centar policijski službenici ovlašteni su bez sudskog naloga izvršiti pretragu državljanina treće zemlje i predmeta koje državljanin treće zemlje nosi u svrhu pronalaska i oduzimanja sredstava pogodnih za napad, samoozljeđivanje ili bijeg. Državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi, a nema ispravu o identitetu ili postoji sumnja u njegov identitet, te državljaninu treće zemlje u postupku prisilnog udaljenja mogu se uzeti otisci prstiju, karakteristike šarenice oka i može ga se fotografirati, bez njegove privole, ali će biti obaviješten o tome. Maloljetni državljanin treće zemlje bez pratnje u pravilu će se smjestiti u objekte ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. U RH strancima može biti odobren kratkotrajni i stalni boravak. Oni stranci kojima je odobren stalni boravak, mogu prijaviti prebivalište, a osim njega i boravište. Dok oni kojima je odobren kratkotrajni boravak moraju imati prijavljen smještaj.
Europski gospodarski prostor zajedno čine države članice Europske Unije, Norveška, Island, i Švicarska. U Zakonu o strancima naglasak se stavlja na EGP i zakonodavni okvir slobode kretanja državljana ovih država članica, odnosno uređuje se ulazak, boravak i rad državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji. Svijest o ovim pravima i odgovarajuća primjena ovih zakonskih odredbi važni su za zaštitu prava, učinkovitost sustava te bi idealno i uz odgovarajuće politike, ove odredbe bile važne i za jedan aspekt integracije u društvo. Državljani ovih zemalja u RH mogu biti na kratkotrajnom, privremenom ili stalnom boravku. Sve što se odnosi na strance koji su članovi obitelji hrvatskih državljana unutar ovoga Zakona, odnosi se i na članove obitelji državljana EGP-a. Državljanin države članice EGP-a i članovi njegove obitelji mogu u RH raditi i pružati usluge bez dozvole za boravak i rad, odnosno bez potvrde o prijavi rada. Mogu ući u RH ako imaju valjanu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, nemaju zabranu ulaska i boravka, ne predstavljaju prijetnju za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Konkretno, za prijavu privremenog boravka u svrhu rada potrebno je imati valjanu ispravu i potvrdu o radnom odnosu ili potvrdu da je osoba samostalni djelatnik. Zatim, za prijavu privremenog boravka člana obitelji one osobe koja je državljanin države članice EGP-a, potrebno je valjanu ispravu kojom dokazuje identitet i ispravu kojom dokazuje da je član obitelji navedene osobe. Kratkotrajni boravak odnosi se na pravo boravka do tri mjeseca od dana ulaska u zemlju. Postoji i privremeni boravak kojim se dopušta boravak duži od tri mjeseca ako je osoba radnik ili samostalni djelatnik, ako ima dostatna sredstva za uzdržavanje za sebe i članove svoje obitelji i ima zdravstveno osiguranje, ako pohađa visoko učilište ili strukovnu izobrazbu, ako je član obitelji koji se pridružuje državljaninu države članice EGP-a. Stalni boravak dopušta se nakon pet godina neprestanog zakonitog boravka u Hrvatskoj, a prestati može ukoliko je zabranjen ulazak i boravak osobi ili ukoliko je osoba provela duže od dvije godine neprekidno izvan Hrvatske.
Državljanin treće države koji u drugoj državi članici EEP-a ima odobren stalni boravak može boraviti na području RH do 3 mjeseca od dana ulaska u RH, odnosno do isteka roka na koji je izdana viza ili boravišna iskaznica koju je izdala druga država članica EEP-a, ako je rok važenja vize ili boravišne iskaznice kraći od 3 mjeseca. Državljanin treće države koji namjerava boraviti duže od 3 mjeseca u RH dužan je prije isteka roka valjanosti vize ili boravišne iskaznice koju je izdala druga država članica, policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka. O podnesenom zahtjevu izdaje se potvrda. Odobrit će mu se privremeni boravak ako ima: valjanu putnu ispravu, sredstva za vlastito uzdržavanje i za uzdržavanje članova obitelji, zdravstveno osiguranje te ispunjava ostale uvjete za odobrenje privremenog boravka s obzirom na svrhu. Također postoji mogućnost da se privremeni ili stalni boravak odobri i članu obitelji radi spajanja obitelji.
Radi učinkovite kontrole provođenja postupaka propisanih ovim Zakonom Ministarstvo vodi zbirke podataka o strancima kojima je izdana putna isprava za strance i viza, strancima kojima je odbijena, skraćena ili poništena viza, strancima kojima je odobren i odbijen ulazak i izlazak, strancima na kratkotrajnom, privremenom i stalnom boravku, strancima kojima je izdana dozvola za boravak i rad, strancima kojima je prestao boravak, strancima prema kojima je primijenjena mjera za napuštanje RH, osobnim iskaznicama za stranca, putnim ispravama za stranca, privremeno zadržanim stranim putnim ispravama, prijavi i odjavi smještaja stranaca na kratkotrajnom boravku, boravišta, prebivališta i adrese stanovanja stranaca kojima je odobren boravak i sl. Osobni podaci sadržani u zbirkama podataka pohranjuju se i obrađuju sukladno posebnom propisu o zaštiti osobnih podataka ako je to u interesu stranca, a može se pretpostaviti da se on tome ne bi protivio ili ako je to potrebno radi provjeravanja podataka o strancu.
Inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona o strancima, u dijelu koji se odnosi na rad stranaca provode tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti.
Novčane ili zatvorske kazne koje stranci mogu dobiti su razne, a ovise o tome koji prekršaj su učinili, tako se na primjer stranca koji ne podnese zahtjev za odobrenje privremenog boravka za dijete u zakonskom roku može kazniti kaznom od 500,00 do 3000,00 kn. Kaznom zatvora do 60 dana može se kazniti stranca koji nezakonito boravi u RH. Mnoge druge kazne također su navedene u Zakonu o strancima.
Sara Banović, Tea Batur, Tea Rudnički, Jovana Sundić, Barbara Cafuk, Kristina Pinjušić
Pravni fakultet Osijek, Studij socijalnog rada, 2. Godina
Kolegij: Ljudska prava