U okviru CEEPUS mreže Philosophy and Interdisciplinarity gostovala sam na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Tijekom boravka održala sam predavanja o etici imigracija.
Etika imigracija naziv je za skup argumentacija i pozicija koje nalazimo u moralnoj i političkoj teoriji, a koje se tiču moralnog obzira prema imigrantima, odnosno trajnim doseljenicima. Prava na imigraciju regulirana su međunarodnim konvencijama, sporazumima i politikama nacionalnih država. U liberalnim demokratskim društvima granice mogućih politika uspostavljene su nužnom zaštitom temeljnih ljudskih prava koja se smatraju neoborivom jezgrom same liberalne demokracije.
Stoga, argumentacije i analize (mogućih) migracijskih politika polaze upravo od ljudskih prava te se ispituje konzistentnost migracijske politike sa skupom tih osnovnih uvjerenja. Ta osnovna uvjerenja sadržana su, primjerice, u European Convention on Human Rights i Universal Declaration of Human Rights.
Da bih približila aktualne rasprave poslužit ću se nabačajem osnovih pitanja koja se pojavljuju u tim analizama: Je li zatvaranje granica kršenje prava na slobodno kretanje? Je li državno reguliranje ulaska i izlaska iz zemlje u kontardikciji s pravom na privatno vlasništvo? Krši li zahtjev za otvaranjem granica pravo na udruživanje pojedinaca koji se udružuju u državu?
Svako od ovih pitanja krije ili unutarnje sukobe u tumačenju pojedinog ljudskog prava (npr. miješanje prava na kretanje unutar političke zajednice i povratak, i pravo na kretanje u ne-matičnim političkim zajednicama), ili konflikte između više prava (npr. prava na udruživanje i prava na kretanje). Osim pozicija koje polaze od koncepta i sadržaja ljudskih prava, analizirala sam i pozicije koje apeliraju na druge razloge za otvaranje ili zatvaranje granice. Među tim pozicijama posebnu pažnju sam posvetila analizi egalitarističkih i utilitarističkih prijedloga.
Autorica: Anita Lunić