Autor: Nikola Sučec
Autor: Nikola Sučec

Indeks Članka

Devet azilanta, koji su u startu bili dovoljno sretni da im Hrvatska odobri politički azil i zaštitu, dobilo je posao skladištara, na kojem su, kažu, jako zadovoljni i sretni. Volja za poslom iznenadila je poslodavce i kolege

'Do suradnje je došlo spontano. Tražili smo ljetos radnu snagu na sve moguće načine jer nismo imali dovoljno ljudi. Pokušali smo putem Crvenog križa, no do stvarne realizacije došlo je na Sajmu poslova kojeg je organizirao Hrvatski zavod za zapošljavanje na Pučkom otvorenom učilištu u studenom ove godine. Tamo smo upoznali kolege iz Rehabilitacijskog centra za stres i traumu koji su na sajmu bili s dva azilanta koji su tražili posao'', rekla je za tportal Marina Šporčić, voditeljica kadrovske službe u Quehenbergeru.

Azilantima su ponuđeni poslovi i dogovoreni sastanci. Nakon što su prihvatili ponude, krenulo se riješiti papirologiju s Poreznom i Mirovinskim i više nije bilo prepreka da ih se zaposli. 'Neki od njih su u Hrvatskoj pod političkim azilom, neki pod zaštitom, ali to ih ne sprečava da uđu u radni odnos', rekla nam je Šporčić.


Njihov prvi istup za medije u Hrvatskoj protekao je pomalo sramežljivo, s nužnom dozom opreza i relativno malo riječi. Svi su redom, naime, zadovoljni poslom, smještajem i ljudima u Hrvatskoj, no na pitanja zašto su morali napustiti svoje zemlje ili gdje su im obitelji odgovora nema, možda i zbog sigurnosti.

Mohamed iz Somalije, koji se u Hrvatskoj, ali i na poslu najbolje snašao, zbog čega je i zaradio nadimak Hrvoje, jako je sretan u Hrvatskoj te u njoj želi ostati.

'Radim već mjesec dana i posao mi se jako sviđa. Prije toga sam volontirao za Crveni križ i bio prevoditelj s arapskog. U Hrvatskoj sam već pet godina, a azil sam dobio prije tri', rekao nam je Mohamed. O Somaliji, kaže, više nema pojma osim što tu i tamo nešto čuje od roditelja. Na putu je od malih nogu, a najdulje se zadržavao na Bliskom istoku, posebice Saudijskoj Arabiji.

'Vrijeme i ljudi su dobri. Prilagođavanje na klimu mi nije teško palo jer sam živio i u Ankari gdje su zime također vrlo hlade', zaključio je i dodao kako želi ostati u Hrvatskoj i baviti se poduzetništvom jer mu je to životni san.


Upitan kako gleda na rat u Siriji, bez puno oklijevanja odgovara: 'Rat će brzo završiti i teroristi će otići. Bit će bolje, mir je moguć.' Upozorava kako je situacija u Siriji jako složena te 'kako sve ono što gledamo na televiziji i dobijemo preko društvenih mreža nije uvijek točno'.

Prije nego što dobiju posao i krenu s relativnom normalnim životom, svi azilanti najprije dolaze u zagrebački hotel Porin odakle daju zahtjev za azilom. Do odobrenja azila može proći i po nekoliko godina, a u slučaju da ga ne dobiju, prepušteni su sami sebi, no moraju napustiti Hrvatsku i krenuti dalje u potrazi za svojom srećom.

Rehabilitacijski centar za stres i traumu pomaže im u svakodnevnom životu i priprema ih na budućnost, a nakon što dobiju azil pomaže im sa socijalnim osiguranjem, dobivanjem osobne iskaznice i traženjem stanova.

Najgore je kad osoba koja traži azil od države dobije odbijenicu. Država, naime, nema novca da ih deportira iz Hrvatske, pa je odlazak individualna stvar. Jasno, većina azilanata nakon nekoliko godina čekanja odluke o azilu nema novca da si organizira transport u neku drugu zemlju.

Izvor: www.tportal.hr

Tvrtka Quehenberger u gospodarskoj zoni Svete Nedelje naizgled je obično poduzeće koje upravlja golemim skladištima robe za jedan domaći trgovački lanac. Ali, ona ima jednu veliku posebnost. Ovog ljeta nedostajalo joj je radnika pa je zaposlila azilante. Učinili su to, tvrde, prvi u Hrvatskoj

Imate li pitanje za nas?
Slobodno nazovite!

(021) 329-130

Sinjska 7, 21 000 Split, Hrvatska.

info@irh.hr

Prijava na newsletter

Primajte nove članke