Europska mreža za migracije izradila je izvještaj o migracijama i azilu, utemeljen na analizi postojećeg zakonodavnog okvira, izvještaja, znanstvene literature, internetskih izvora i drugih izvora informacija. Ukupno je 25 zemalja doprinijelo stvaranju ovog izvještaja (Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Estonija, Češka, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Norveška). 

Razvoj u zakonodavnom dijelu, povećanje broja tražitelja međunarodne zaštite, sudjelovanje u programu preseljenja, jačanje ljudskih kapaciteta, graničnih kapaciteta i provođenje projekata bile su neke od karakteristika u Republici Hrvatskoj u području migracija i azila tijekom 2019. godine

Peto Godišnje izvješće o migracijama i azilu koje je izradila Nacionalna kontaktna točka za Europsku migracijsku mrežu u Hrvatskoj obuhvaća razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine.

Svrha Godišnjeg izvješća o migracijama i azilu je pružiti pregled najznačajnijih politika i razvoja zakonodavstva o azilu i migracijama u Hrvatskoj, kao i pregled političkih i javnih rasprava na području azila i migracija. Izvješće obuhvaća sljedeće teme: zakonite migracije, međunarodnu zaštitu, djecu bez pratnje i druge ranjive skupine, integraciju, državljanstvo i bezdržavljanstvo, granice, Schengen i vize, povratak i readmisiju, nezakonite migracije uključujući krijumčarenje i borbu protiv trgovanja ljudima.

Hrvatski pravni centar izradio je Nacionalni izvještaj o sustavu azila za 2019. godinu u sklopu projekta „Pravna podrška u sustavu azila“ koji financijski podupire UNHCR.

U sklopu aktivnosti projekta u provedbi Udruge „MI“- Split, Pravni fakultet Osijek priključio se istraživačkom dijelu u kojem je naglasak bio na stavovima studenata u znanstvenom istraživanju koje se bavi pitanjem imigranata i izbjeglica u kontekstu suvremenih migrantskih kretanja na području Hrvatske i Europske unije. Piše: Mag.act.soc. Gordana Horvat, Pravni fakultet Osijek

Izvješće o radu stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo u 2015. godini

Dana 26.4.2017. na konferenciji za medije s udrugom Are You Syrious? i odvjetnicom Sanjom Bezbradica Jelavić, CMS je upozorio na opasnu praksu SOA-e, vezano za donošenje neobrazloženih zaključaka koje se kasnije koriste kako bi MUP odbio zahtjeve za međunarodnom zaštitom, državljanstvom i boravkom.

Agencija EU za temeljna prava (FRA) objavila je danas izvještaj o sustavu skrbništva za djecu bez pratnje u EU, koji se odnosi na 27 zemalja članica EU te Sjevernu Makedoniju i Srbiju. Glavne preporuke ovog izvještaja, koje su važne i za Hrvatsku su: Sva djeca trebaju biti zaštićena jednako, bez obzira na njihov status. Skrbnici trebaju brinuti za sve aspekte dobrobiti djeteta u svrhu osiguranja socijalnih, zdravstvenih, psiholoških, materijalnih i obrazovnih potreba djece. Skrbnicima je potrebno sistemsko usavršavanje i kontinuirana podrška.

Agencija za ljudska prava Europske unije (FRA) objavila je izvješće u kojem su vidljive promjene na gore kada su u pitanju prava migranata i izbjeglica u nekoliko zemalja EU. U prilogu se nalazi izvješće o prvom kvartalu 2019. godine, s primjerima kršenja ljudskih prava i jačanja restrikcija u ovom periodu.

Okvir za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita na lokalnoj razini pripremljen je kao potpora jedinicama lokalne i regionalne samouprave u RH u izradi lokalnoh strategija i akcijskih planova za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita.

Članovi Znanstvenog odsjeka za migracijska i demografska istraživanja Instituta za migracije i narodnosti izradili su dokument Pandemija i migracije u kojem daju osvrt na promjene uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 u području migracija te na metode suzbijanja i kontrole epidemijskih bolesti primjenjivane u povijesti. Nakon uvodnog, u drugom poglavlju dokumenta obrađuje se tema pandemija i migracija iz povijesne perspektive s analizom javnozdravstvenih mjera zaštite u svrhu suzbijanja epidemija i uspostavljanja sanitarnih kordona. Treće poglavlje posvećeno je pandemiji bolesti COVID-19 i migracijama, posebno radnim i prisilnim te prikazu sociodemografskih obilježja populacije. U četvrtom poglavlju problematizira se pojava ksenofobije, diskriminacije i nacionalizma u Europi i svijetu uslijed pojave pandemije COVID-19.

Izvor: imin.hr

Autor: Munir Podumljak 

Migracije su uvijek bile ključan dio ljudske povijesti. Ratovi, politička i ekonomska nestabilnost, siromaštvo, jačanje različitih etničkih i religijskih pokreta i drugi oblici strukturiranog nasilja potiču grupe i pojedince na selidbu i potragu za boljim životom izvan granica vlastite zemlje. I dok je kretanje preko granica prepoznato u međunarodnom pravu, prava osoba koja se iz potrebe sele iz vlastite zemlje, kao i selidba velikog broja ljudi iz neke zemlje iz istih razloga, stvara raznovrsne društvene, pravne, ekonomske i druge izazove diljem svijeta.

Balkanske zemlje koje su bile tranzitne za vrijeme najvećeg protoka izbjeglica, usvojile su plan od 17 točaka, koji sadrži konkretne mjere za bolju razmjenu informacija, adekvatnu registraciju migranata i stvaranje privremenih prihvatnih centara na ruti.

Migracija obilježava današnju Europsku uniju. Oko 37 milijuna osoba rođenih izvan EU borave u EU, čineći oko 7% ukupnog stanovništva, i daljnja migracija ostati će vjerojatno značajka 21. stoljeća.

Imperativ bi trebao biti na razvoju politika integracije migranata iz trećih zemalja unutar zemalja EU.

Kako se stavovi javnosti razlikuju u državama članicama, istražilo se putem Eurobarometra između 21. i 30. listopada 2017. godine na 28.080 stanovnika u EU iz različitih društvenih i demografskih skupina. U RH ispitano je 1.038 ispitanika. Posebni Eurobarometar 469.

Helga Špadina ; Pravni fakultet Sveučilišta J. Jurja Strossmayera u Osijeku 

Rezolucije, preporuke i stajališta Vijeća Europe i Europskog parlamenta već godinama upozoravaju da nedostatna pravna zaštita socijalnih prava migranata, a posebice otežan ili onemogućen pristup zdravstvenim uslugama, nužno rezultira kršenjima njihovih temeljnih prava i time ujedno predstavlja grubu povredu međunarodnih konvencija za zaštitu ljudskih prava.

Rad predstavlja stajalište da opseg prava na pristup zdravstvenim uslugama za migrante još uvijek nije usklađen s obvezama koje je Republika Hrvatska prihvatila pristupanjem europskim i međunarodnim konvencijama i poveljama. To je prije svega evidentno u višegodišnjim kritikama Europskog odbora za socijalna prava koji kontinuirano ističe da hrvatsko zakonodavstvo ne omogućuje proved- bu Europske socijalne povelje u području zdravstvene zaštite migranata. Osim toga, hrvatsko zakonodavstvo propušta inkorporirati preporuke Vijeća Europe, Europske unije i međunarodnih konvencija prema kojima bi države članice morale uložiti napore da povećaju opseg prava na pristup zdravstvenim uslugama posebno osjetljivim kategorijama migranata u koje spadaju migrantice, djeca bez pratnje i migranti nereguliranog boravišnog statusa i članovi njihovih obitelji. Slijedom toga, kontinuirano se zanemaruje nužnost uvođenja posebnih mjera zaštite zdravlja migrantica u području prenatalne, natalne i postnatalne zdravstvene skrbi i propušta uvođenje prava na nužnu medicinsku uslugu. U tom kontekstu, ovaj rad predstavlja pokušaj doprinosa stručnim raspravama o pravu na pristup zdravstvenoj skrbi za migrante u Republici Hrvatskoj i trenutnom stupnju (ne)usklađenosti nacionalnih pravnih propisa s regionalnim i međunarodnim pravnim obvezama Republike Hrvatske.

By the end of August 2017, Croatia relocated 78 refugees from Greece and Italy out of 968 initially foreseen for Croatia. Although not a vocal  supporter of the relocation scheme, Croatia voted for both decisions in July and September 2015. In July 2015, when it was agreed that  40.000 persons would be relocated, the Croatian government decided to accept up to 550 persons (150 through relocation and 400 through  resettlement). Interestingly, most of the 78 relocated refugees are no longer to be found in Croatia, despite having been informed by  Croatian authorities that they could not receive protection in any other country except the country of relocation.