Sidebar Menu
Neke od međunarodnih nevladinih organizacija koje se brinu o zaštiti izbjeglica i migranata su: Međunarodni Crveni križ, Amnesty International, Catholic Relief Services, International Rescue Committee, International Refugee Rights Initiative (IRRI), European Reintegration Support Organizations (ERSO), Caritas Europa…
VIZNA POLITIKA
U Narodnim novinama je navedeno da u području vizne politike, Europska unija u potpunosti definira područje vezano uz izdavanje viza državljanima trećih država. Hrvatska vizna politika i dalje će se kontinuirano usklađivati s viznom politikom Europske unije, a to će raditi kroz implementaciju pravne stečevine Europske unije u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske; praćenje i provedbu zacrtanih planova.
Navedenim Planom Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Ministarstvo unutarnjih poslova su dobili zadatak za poduzimanje mjera koje se odnose na informatičku strukturu i drugu opremu, odgovarajuću kadrovsku popunjenost državnim službenicima, odgovarajuću pripremu i izobrazbu službenika, izradu Plana priprema službi vanjskih i unutarnjih poslova za usklađivanje viznog sustava, procjenu financijskog učinka na državni proračun.
Na osnovi Hrvatskoga viznog informacijskog sustava (HVIS) provodi se brza i kvalitetna razmjena informacija i podataka na području viza između, takozvanih viznih tijela. Hrvatski vizni informacijski sustav je znatno pridonio ujednačenosti postupka izdavanja viza u diplomatskim misijama/konzularnim uredima, na granici te u policijskim upravama/policijskim postajama za produljenje viza. Također je olakšana on-line kontrola nad postupkom izdavanja viza u diplomatskim misijama/konzularnim uredima i omogućeno je pravodobno korektivno djelovanje u slučaju uočavanja nepravilnosti u postupku izdavanja viza.
INTEGRACIJSKA POLITIKA
Za uspješnu provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo vrlo je važno kontinuirano nastaviti s provedbom mjere kojom se, radi sprječavanja diskriminirajućih postupaka i ponašanja prema doseljenicima, u gospodarskom, društvenom i kulturnom životu osigurava pravo na ravnopravan status u odnosu na državljane Republike Hrvatske. U tu svrhu ojačat će se partnerstvo s civilnim društvom (nevladinim organizacijama i socijalnim partnerima) i privatnim sektorom u njegovanju i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja. Za sprječavanje diskriminacije, ksenofobije i rasizma neophodno je provoditi proaktivnu politiku putem medija, ali i javnih kampanja. Rad je jedan od bitnih čimbenika za integraciju stranaca u neku zajednicu te je stoga potrebno provoditi kampanju kojom bi se naglasila važnost dosljednog poštivanja ljudskih prava u ovome segmentu, prava na ravnopravan tretman, pravo na različitost te zabranu diskriminacije na radnom mjestu ili pri zapošljavanju.
Zbog značenja integracije za uspješno funkcioniranje zajednice, Vlada Republike Hrvatske, tijekom 2013. godine, imenovat će Stalno povjerenstvo za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo. Predsjednik ovoga Povjerenstva bio bi ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Povjerenstvo će imenovati Radnu skupinu koja će se baviti operativnom provedbom planiranih zadaća i izvješćivati Povjerenstvo o tijeku provedbe i o mogućim poteškoćama vezanim uz provedbu planiranoga. Tijekom 2013. godine Radna skupina identificirat će probleme koji se javljaju u području integracije migranata, moguće zakonske zapreke i predložit će akcijski plan za uklanjanje prepreka u ostvarivanju pojedinih prava.
Posebnu pažnju pitanjima vezanim uz imigraciju posvećuje i Europska unija te je tako osnovan Europski fond za integraciju ne EU imigranata. Proračunom iz fonda podupirale su se nacionalne, ali i zajedničke EU inicijative koje su imale za cilj olakšavanje integracije imigranata. Fond pruža potporu državnom i civilnom sektoru, radi jačanja njihovih kapaciteta za razvitak, primjenu, praćenje i procjenjivanje integracijskih strategija, politika i mjera, kao i njihovu razmjenu informacija i najboljih praksi i suradnje po pitanjima integracije.
Najveći problem u Republici Hrvatskoj u integraciji predstavljalo je učenje hrvatskog jezika za odrasle osobe koje imaju odobrenu zaštitu. Stoga je u 2012. godini donesen Nastavni plan i program hrvatskoga jezika za tražitelje azila, azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom starije od 15 godina radi pristupa srednjoškolskom obrazovnom sustavu i sustavu obrazovanja odraslih. Nositelji provedbe učenja hrvatskoga jezika primarno bit će uredi državne uprave u županijama, pučka otvorena učilišta, osnovne škole i druge ustanove koje imaju odobrenje za izvođenje programa osnovnog obrazovanja odraslih. Sudionici u provedbi su Ministarstvo socijalne politike i mladih i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.
STATUSNA PITANJA STRANACA
Postoje 22 pravna akta Europske unije kojima su usklađene Odredbe Zakona o strancima. Oni se odnose na ulazak, boravak i zapošljavanje stranaca. Pravna stečevina Europske unije kontinuirano se mijenjala jer su se donosili novi propisi s kojima je bilo potrebno izvršiti usklađivanje odredbi Zakona o strancima. U 2013. godini izvršeno je daljnje usklađivanje s Uredbom o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja, kao i s Direktivom o statusu državljana trećih država koji imaju stalni boravak,. U vidu je bilo proširenje prava na stalni boravak i na osobe koje su pod međunarodnom zaštitom. U tome području prioritet je bio započeti s izdavanjem biometrijskih osobnih iskaznica za strance koja će sadržavati sve propisane zaštitne elemente. Nije bilo moguće predvidjeti hoće li prestati recesija u gospodarstvu niti koliki će biti utjecaj punopravnog članstva Republike Hrvatske na migracijska kretanja hrvatskih građana u druge države Europske unije i doseljavanje građana Europske unije na područje Republike Hrvatske i kakav će to utjecaj imati na gospodarska kretanja. Od 2013. do 2015. godine, svake godine se utvrđivala godišnja kvota za zapošljavanje stranaca na području Republike Hrvatske. Godišnjom kvotom utvrđivale su se djelatnosti i zanimanja u kojima se dopušta zapošljavanje stranaca – državljana trećih država, temeljem prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore i predstavnika socijalnih partnera. Hrvatski zavod za zapošljavanje, tijekom razdoblja 2013. – 2015. godine, nastavio je s ažuriranjem analize stanja na tržištu rada. Predviđalo se privlačenje Hrvata izvan Republike Hrvatske u Republiku Hrvatsku zbog popunjavanja deficitarnih radnih mjesta.
HRVATSKO DRŽAVLJANSTVO
Najveći broj hrvatskih državljana stekao je hrvatsko državljanstvo podrijetlom (dijete trenutkom rođenja stječe državljanstvo svojih roditelja). Primitak u hrvatsko državljanstvo naturalizacijom uvijek pretpostavlja podnošenje zahtjeva nadležnom tijelu Republike Hrvatske, provedbu upravnog postupka i donošenje upravnog akta kojim se rješava o zahtjevu stranca za primitak u hrvatsko državljanstvo. Temeljem iseljenja u hrvatsko državljanstvo primljene su osobe čiji su daleki preci živjeli u Hrvatskoj jer nije bilo generacijskog ograničenja. Bračni drugovi hrvatskih iseljenika koji žive na udaljenim kontinentima, mogu steći po privilegiranim uvjetima hrvatsko državljanstvo bez boravka u Republici Hrvatskoj, dok ga osobe koje žive u Republici Hrvatskoj i u braku su s hrvatskim državljaninom mogu steći tek nakon što steknu stalni boravak. U postupcima stjecanja hrvatskog državljanstva uočljivo je pozivanje stranaka na pravne osnove: iseljenje iz Republike Hrvatske i pripadnost hrvatskom narodu. Te su osobe u povoljnijem položaju u odnosu na strance koji žive u Republici Hrvatskoj. Može se zaključiti da pojedine zemlje omogućuju olakšano stjecanje domicilnog državljanstva ili jednoj ili drugoj kategoriji osoba (Italija, Slovenija, Njemačka, Mađarska), a ne po obje osnove. Osnova naturalizacije u razvijenim europskim zemljama je stvarna veza između pojedinca i države zasnovana na boravku, a traženje otpusta iz stranog državljanstva potvrđuje pripadanje pojedinca određenoj državi. Hrvatska je stranka Konvencije o statusu osoba bez državljanstva iz 1954. godine i Konvencije o pravima djeteta iz 1989. godine. Konvencija o smanjenju apatridnosti iz 1961. godine teži suzbijanju apatridnosti od najranije životne dobi i zahtijeva od država potpisnica usvajanje propisanih standarda za stjecanje ili prestanak državljanstva u nacionalnim zakonodavstvima. Hrvatski sabor je potvrdio navedenu Konvenciju 27. svibnja 2011., a Konvencija je stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 21. prosinca 2011.
AZIL
Prioritet u području azila je provedba punog pristupa međunarodnoj zaštiti, i dopuna nacionalnog zakonodavstva sukladno s izmjenama europskog azilnog prava.
Tijekom 2013. i 2014. godine izvršiti će se dodatno jačanje kapaciteta za provedbu postupka azila. U tu svrhu, tijelo nadležno za provedbu postupka azila izvršit će procjenu potreba za dodatnim zapošljavanjem na poslovima vezanim uz provedbu postupka azila, nakon čega će se krajem 2013. i početkom 2014. godine provesti natječaji za zapošljavanje, a nakon čega će se organizirati dodatne obuke za rad u sustavu azila, a različite vrste dodatnih obuka provodit će se kontinuirano za sve zaposlene na poslovima azila.
Probleme u osiguranju smještaja osoba pod međunarodnom zaštitom unajmljivanjem stanova od fizičkih osoba Ministarstvo socijalne politike i mladih riješit će uspostavom sustava smještaja azilanata i stranca pod supsidijarnom zaštitom. Postojeća praksa, koja je obuhvaćala postupke: pronalazak odgovarajućeg smještaja, postupak sklapanja ugovora o najmu između nadležnog centra za socijalnu skrb i najmodavca, pri čemu je problem cijena unajmljivanja stanova, zamijenit će se sukladno s najboljim praksama država s dugom tradicijom izbjegličkih migracija.
Temeljem tih iskustava, za smještaj osoba kojima je odobrena zaštita najbolje je osigurati integracijske kuće ili stanove u vlasništvu države ili lokalne zajednice. Nadležno ministarstvo i nadležne agencije koje upravljaju imovinom u državnom vlasništvu, odnosno kod kojih postoji mogućnost osiguravanja stanova za potrebe smještaja azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom i jedinice lokalne samouprave uspostavit će odgovarajući sustav smještaja u Republici Hrvatskoj.
PRIHVATILIŠTE ZA TRAŽITELJE AZILA
Republika Hrvatska ima međunarodnu obvezu na odgovarajući način zbrinuti sve strance koji traže azil u Republici Hrvatskoj, za vrijeme postupka povodom njihovog zahtjeva za azil.
Odabirom nove lokacije za Prihvatilište za tražitelje azila, postojeće Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini bit će prenamijenjeno za smještaj ranjivih skupina tražitelja azila. U sklopu navedenog Prihvatilišta, u suradnji s Hrvatskim crvenim križem, organizirat će se psihosocijalna pomoć, kao i svaka druga pomoć ranjivim skupinama tražitelja azila.
Poseban naglasak će biti stavljen na organizaciji aktivnosti i pomoći za djecu, osobito na maloljetnike bez pratnje kao što je organizacija pomoći u učenju, organizacije svakodnevnih aktivnosti, igraonice. Uz navedeno, Hrvatski crveni križ nastavit će s preventivnim i edukativnim aktivnostima za potencijalne žrtve trgovanja ljudima, nasilja temeljenog na rodu, kao i nasilja u obitelji.
U tijeku je razmatranje kapaciteta za formiranje liste posebnih skrbnika u okviru čega će biti osigurane odgovarajuće edukacije, pri čemu će se voditi računa o specifičnim kompetencijama, uključujući jezične vještine posebnih skrbnika.
NEREGULARNE MIGRACIJE
Neregularni migranti u Republiku Hrvatsku najčešće ulaze na području Policijske uprave vukovarsko-srijemske. Na tom području bilježi se više od 80% svih nezakonitih prelazaka državne granice. Izazov s kojim se državna tijela suočavaju jest postizanje sigurnosti granica. Uz to nužnost je svim strancima, kojima je potrebna međunarodna zaštita, pružiti zaštitu i utočište na svome području. U ovu skupinu se ubraja i posebno ranjiva skupina djece bez pratnje. Uobičajena je praksa da se djeca bez pratnje zbrinjavaju u nekom od domova za odgoj djece i mladeži. Višegodišnja iskustva skrbi o velikom broju djece bez pratnje pokazuje da uvjeti njihova boravka i smještaja u navedenim domovima (čija je primarna funkcija tretman djece s poremećajima u ponašanju) nisu primjereni za zadovoljenje njihovih složenijih potreba.
U cilju sprječavanja i suzbijanja neregularnih migracija i osiguravanja granične sigurnosti i stabilnosti, aktivnosti nadležnih državnih tijela usmjerit će se na daljnji razvoj vlastitih administrativnih, tehničkih, smještajnih i drugih potrebnih kapaciteta, jačanje granične policijske suradnje između zemalja jugoistočne Europe, podizanje razine povjerenja između nadležnih službi i institucija u državama regije i šire, prenošenje vlastitih iskustava i znanja drugim zainteresiranim državama i službama. Neke od mjera su i izrada migracijskih profila trećih država, daljnji razvoj i unapređenje politike upravljanja granicom, poticanje dobrovoljnog povratka, potpisivanje readmisijskih sporazuma s državama i tranzita i izgradnja objekta za smještaj djece i drugih ranjivih skupina neregularnih migranata te je bitno napomenuti da su izgrađena dva tranzitna centra za strance u Trilju i Tovarniku.
HRVATSKO ISELJENIŠTVO
Duga je tradicija iseljavanja Hrvata s područja današnje Republike Hrvatske i okolnih prostora na kojima Hrvati čine autohtono stanovništvo. Hrvati su se u većem broju preseljavali. Iako se jedan dio potomaka asimilirao u državama doseljavanja, znatan dio njih ostao je emotivno, ali i kulturološki vezan uz državu podrijetla njih ili njihovih predaka i zainteresirani su za kontakte s matičnom državom. Rasprostranjeno hrvatsko iseljeništvo zbog toga je veliko bogatstvo zato što je određen broj njih zainteresirano za mogući povratak. Zadaća ove Migracijske politike je maksimalno olakšati povratak svim zainteresiranim hrvatskim iseljenicima. Potrebno je provoditi ove mjere: kontinuirane ankete u okviru hrvatskog iseljeništva, o željama za povratak u Republiku Hrvatsku, izrađivati kataloge mogućnosti za zapošljavanje, prezentacije mogućnosti zapošljavanja i ulaganje u Republiku Hrvatsku te promidžbene aktivnosti u zajednicama hrvatskog iseljeništva. Također je bitna i provedba Akcijskog plana za poticanje povratka hrvatskih iseljenika.
Možemo doći do nekakvog zaključka da, unatoč raznim donesenim zakonima i propisima, svaka država u određenim situacijama, bile one iznenadne ili ne, ne koriste nužno te zakone kako bi riješile ili spriječile nekakav problem. Umjesto da se poštuje zakon koji je stvoren kako bi bio red u državi te kako bi se mogle riješiti razne situacije, države, odnosno njezini predstavnici, reagiraju na problem onako kako oni misle da bi trebali te se često rade razne iznimke. Socijalna politika bi se trebala kontinuirano mijenjati i usavršavati te proučavati. Trebala bi se proučavati razna polja utjecaja migracijske politike te napredovati u odnosu na migrante, ali i naravno samu državu.
Melani Đurković,Petra Pendić, Sara Turza i Laura Mlinarić
Pravni fakultet Osijek, Studij socijalnog rada, 2. Godina
Kolegij: Ljudska prava