Autori: Jurica Botić; Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Služba prosvjetne inspekcije – Područna jedinica u Splitu i Marija Boban; Sveučilište u Splitu, Pravni fakultet, Katedra za ekonomske i financijske znanosti, Split,

Europski geografski i politički prostor 2015. godine suočio se s kulminacijom jedne od najvećih migrantskih kriza u svojoj povijesti koja je posebno pogodila politički ranjivu Jugoistočnu Europu kao tradicionalno područje migrantskih kretanja. Ove tvrdnje dobivaju dodatno na važnosti uzimajući u obzir činjenicu da je Jugoistočna Europa, kao tradicionalno sjecište geopolitičkih silnica, danas dodatno izložena sigurnosnim izazovima, što ujedno pojačava i važnost njezine geostrateške pozicije.

The Intergovernmental Conference to Adopt the Global Compact for Safe, Orderly and Regular Migration takes place in Marrakech, Morocco on the 10th and 11th of December, 2018.

The Conference is convened under the auspices of the United Nations General Assembly and is held pursuant to resolution 71/1 of 19 September 2016, entitled "New York Declaration for Refugees and Migrants," which decided to launch a process of intergovernmental negotiations leading to the adoption of the Global Compact for Migration.

Autorica: Mirela Holy, 2017

Globalizacija je kompleksan fenomen koji u velikoj mjeri utječe na suvremeno društvo. Globalizaciju se interpretira ne samo kao paradigmu stvaranja zajedničkog svjetskog tržišta, već i iz pozicije kulturne i ideološke stvarnosti (Čečuk 2002). Hrvatska je kao 28. članica Europske unije u posljednjih dvadesetak godina pod snažnim utjecajem integracijskih procesa. Moto Europske unije od 2000. godine jest „Ujedinjena u raznolikosti“, čiji je smisao integracija svih Europljana u EU shvaćenu kao „zajednicu za mir i blagostanje obogaćenu pritom različitošću kultura, tradicija i jezika“. Ideja integracije povezana je s multikulturalizmom. Društvene znanosti danas su kontekstualizirane globalizacijom, integracijom i multikulturalizmom kao sveprisutnim društvenim procesima. U kolikoj su se mjeri hrvatski stručni i znanstveni članci iz područja društvenih i humanističkih znanosti od 2013. godine bavili integrativnim, globalizacijskim i multikulturalnim procesima i njihovim međuodnosom te jesu li pri tome primjenjivali interdisciplinarne znanstvene pristupe tema je koju istražuje ovaj rad.
Ključne riječi: globalizacija, integracija, multikulturalizam, društvene i humanističke znanosti

Brošura je izdana u sklopu KAICIID programa za društvenu inkluziju osoba tražitelja azila u Europi. Cilj programa je njegovati korištenje interreligijskog i interkulturnog dijaloga za društvenu inkluziju. 

UNHCR je izdao ažuriranu verziju smjernica vezanih za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izbjeglica iz Sirije.

• UNHCR continues to characterize the flight of civilians from Syria as a refugee movement, with the vast majority of Syrian asylum-seekers continuing to be in need of international refugee protection, fulfilling the requirements of the refugee definition contained in Article 1A(2) of the 1951 Convention.
• The Update maintains the moratorium on forced returns to Syria and UNHCR continues to call upon States not to forcibly return Syrian nationals and habitual residents of Syria to neighbouring countries and non-neighbouring countries in the region.
• UNHCR considers that changes in the objective circumstances in Syria, including relative security improvements in parts of the territory, are not of a fundamental, stable and durable character so as to warrant cessation of refugee status on the basis of Article 1C(5) of the 1951 Convention. The status of recognized refugees should thus be reviewed only if there are indications, in an individual case, that there are grounds for: (i) cancellation of refugee status which was wrongly granted in the first instance; or (ii) revocation of refugee status on the grounds of Article 1F of the 1951 Convention.

Gotovo smo svakodnevno suočeni s vijestima o tragičnoj sudbini izbjeglica i drugih migranata koji preko Sredozemnog mora pokušavaju stići do Europe.

U ovom se radu u prvom redu nastoji rasvijetliti kako međunarodnopravna pravila o jurisdikciji država na moru, koja su danas kodificirana u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982., uvjetuju postupanje vojnih i drugih državnih brodova s javnim ovlastima prema plovilima kojima se koriste migranti. Pritom se jurisdikcijske ovlasti država na moru stavljaju u odnos s njihovim obvezama prema međunarodnom izbjegličkom pravu, napose Konvenciji o pravnom položaju izbjeglica iz 1951. i Protokolu uz tu konvenciju iz 1967., a s naglaskom na temeljnu obvezu koja proizlazi iz načela non-refoulement.

Trpimir M. Šošić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Upute za izbjeglice pod privremenom zaštitom u republici hrvatskoj i povratnike.

Europska konvencija o ljudskim pravima.

Nalazite se u Republici Hrvatskoj, članici Europske Unije. Hrvatska i Ukrajina kroz prošlost njeguju podržavajući i prijateljski odnos te su državljani Republike Ukrajine dobro došli. U Hrvatskoj, od ranije, živi oko 2000 državljana Ukrajine te je 2008. godine osnovana Ukrajinska zajednica RH.
Također je velik broj Hrvata živio i radio u Ukrajini, no nažalost su zbog ratnog stanja bili primorani vratiti se u Hrvatsku.

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Fonda za azil, migracije i integraciju.

Za sadržaj su isključivo odgovorni autori i ne predstavlja stav Europske unije i Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.

Svrha rada je upozoriti na osobitu važnost suradnje država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem, napose u prostoru izvan područja suverenosti obalnih država.

U radu se objašnjava međunarodnopravni okvir za aktivnosti država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem. Pritom je naglasak stavljen na jurisdikciju država za provođenje prisilnih mjera protiv brodova kojima se krijumčare migranti. Izlaganje polazi od općih pravila koja uređuju jurisdikciju država na otvorenom moru, a danas su kodificirana u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. Potom je fokus usmjeren na posebna pravila u vezi s krijumčarenjem migranata na moru sadržanima u Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, prihvaćenu uz Konvenciju UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000., gdje je u čl. 7. Protokola podcrtana upravo dužnost suradnje država stranaka „na sprječavanju i suzbijanju krijumčarenja migranata morem, u skladu s međunarodnim pravom mora“. Protokol protiv krijumčarenja migranata u svome članku 17., štoviše, potiče države ugovornice na „sklapanje dvostranih ili regionalnih sporazuma ili operativnih dogovora ili suglasnosti“ radi njegove bolje implementacije. U tom su smislu prikazani i evaluirani oblici bilateralne i multilateralne regionalne suradnje država s naglaskom na Mediteran, uzimajući napose u obzir suradnju država članica Europske unije preko Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). K tomu, dan je osvrt na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2240 (2015) koja državama članicama UN-a daje izvanredne jurisdikcijske ovlasti na otvorenom moru pred obalama Libije, a služi kao pravni temelj za djelovanje mornaričke operacije EU-a EUNAVFOR Med „Sophia“ u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike.

Trpimir M. Šošić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

NACIONALNA SIGURNOST I IZBJEGLIČKA KRIZA: POLITIKA I POSTUPANJE REPUBLIKE HRVATSKE PREMA IZBJEGLICAMA S BLISKOG ISTOKA, Marija Kriste - Dubrovnik, 2017. Diplomski rad

The New York Declaration for Refugees and Migrants expresses the political will of world leaders to save lives, protect rights and share responsibility on a global scale. At the UN Summit on 19 September, we expect to hear from world leaders about how each country will implement these commitments. Refugees, migrants, those who assist them, and their host countries and communities will all benefit if these commitments are met.

Migracije su neminovna pojava od najranije povijesti sve do suvremenog doba, te predstavljaju temelje na kojima je izgrađen današnji svijet.

Uglavnom razvijene države poticale su dolazak migranata koji su pozitivno utjecali na tržište rada. U posljednjih nekoliko desetljeća razvijene zemlje smanjile su mogućnosti legalne imigracije, dok su s druge strane krizna žarišta diljem svijeta generirala migracijske i izbjegličke krize, a raste i želja za životom u bogatijim i razvijenijim društvima. Povremeno, zbog događanja poput migrantske krize u Europi 2015. i 2016. godine, postaju najaktualnije pitanje kojim se bave brojni subjekti od pojedinaca, preko država do međunarodnih organizacija.

Odluka o programu hrvatskog jezika, povijesti i kulture za tražitelje azila i azilante (Narodne novine 129/09)

Centar za mirovne studije donosi detaljne preporuke za unapređenje sustava integracije u svim resorima koji su dio integracijskog sustava: međuresorna suradnja, pravo na smještaj, obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvena zaštita i socijalna zaštita.

Republika Hrvatska se donošenjem prvog Zakona o azilu 2004. godine obvezala na izgradnju sustava azila odnosno međunarodne i privremene zaštite. U tih 18 godina napravljeno je mnogo koraka unaprijed i koraka unazad, a situacija s prihvatom gotovo 15 000 osoba pogođenih ratom u Ukrajini pokazala je kako sustav može napraviti puno kada postoji politička volja za to. Izbjeglice koje su pobjegle i bježe od ratova, nasilja, kršenja ljudskih prava, progona i mučenja - trebaju i zaslužuju zaštitu. Međunarodna i privremena zaštita moralna je, ali i pravna obveza Republike Hrvatske koja mora osigurati prihvat izbjeglica i solidarno djelovati kako bi im olakšala nezamislivo tešku situaciju u kojoj se nalaze. Važan aspekt sustava međunarodne i privremene zaštite je integracija - koja označava dvosmjeran proces uključivanja u društvo, gdje društvo primitka stvara kvalitetne i održive uvjete za sve one osobe koje su u njega došli kao novi članovi društva, a kojima je Republika Hrvatska odobrila međunarodnu i privremenu zaštitu.

Dosadašnja praksa pokazala je kako zakonodavni okvir osigurava ostvarenje prava osoba koje su u statusu tražitelja azila ili im je odobrena međunarodna zaštita. Već godinama upozoravamo na poteškoće i izazove s kojima se pojedinci susreću prilikom prakticiranja tih prava te iznosimo preporuke za unapređenje sustava. Dug niz godina te su preporuke bile ignorirane, ali je recentna situacija pokazala kako je praksu moguće mijenjati preko noći. Imajući u vidu čitav aspekt sustava integracije te mogućeg ponavljanja izazova, iznosimo detaljenje preporuke za unapređenje sustava u svim resorima koji su dio integracijskog sustava: međuresorna suradnja, pravo na smještaj, obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvena zaštita i socijalna zaštita.

Sustav koji uređuje područje u kojem govorimo o djeci bez pratnje i djeci odvojenoj od roditelja - stranim državljanima u Republici Hrvatskoj, a uvažavajući pritom načelo najboljeg interesa djeteta, temelji se na pristupu prema kojem su kroz organizirani program osigurani prvi oblici pomoći i zaštite djeci bez pratnje, siguran smještaj, psihosocijalna i zdravstvena zaštita, pravna pomoć i siguran povratak u zemlju porijekla.

U postupak identifikacije i sustav pomoći i zaštite djeci bez pratnje uključeni su, na partnerskim osnovama, tijela državne uprave, organizacije civilnog društva te strana diplomatsko-konzularna predstavništva koja prikupljaju potrebna saznanja, podatke i informacije za uspješno postupanje prema djeci bez pratnje. Sukladno tome, sve aktivnosti na području pomoći i zaštite djece bez pratnje mogu se ostvariti samo zajedničkim i koordiniranim radom svih sudionika sustava pomoći i zaštite. Svrha ovoga

Protokola je određivanje nositelja obveza i načina postupanja u identifikaciji i pružanju pomoći i zaštite djeci odvojene od roditelja – stranim državljanima, a sve radi pravodobne i učinkovite zaštite njihovih prava i interesa, na način da im se osigura siguran povratak, spajanje obitelji ili zbrinjavanje kroz integraciju u hrvatsko društvo.

"Konvencija Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica, usvojena 1951. godine, ima centralno mjesto u međunarodnoj zaštiti izbjeglica. Zasniva se na članku 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine kojim se priznaje pravo osobama da traže azil (utočište) od proganjanja u drugim državama. Konvencija je stupila na snagu 22. travnja 1954. godine, uz samo jednu nadopunu u obliku Protokola iz 1967. godine, kojim je uklonjeno zemljopisno i vremensko ograničenje Konvencije iz 1951. godine. 
Konvencija iz 1951. godine je dokument koji je nastao nakon II. svjetskog rata, i bio je ograničen na osobe koje bježe od događaja koji su se dogodili u Europi prije 1. siječnja 1951. godine. Protokol iz 1967. godine je uklonio ova ograničenja čime je Konvenciji iz 1951. godine dao univerzalni status. Konvencija je kasnije nadopunjavana izbjegličkim režimima te režimima supsidijarne zaštite u nekoliko područja, kao i progresivnim razvojem međunarodnog zakona o ljudskim pravima." 

Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR)

Glavna skupština Ujedinjenih naroda sazvala je 1951. godine konferenciju opunomoćenika s ciljem sastavljanja međunarodnog ugovora o izbjeglicama i osobama bez državljanstva. Konvencija o statusu izbjeglica usvojena je iste godine, dok su međunarodni pregovori o potrebi zaštite osoba bez državljanstva nastavljeni. Konvencija o pravnom položaju osoba bez državljanstva usvojena je 28. rujna 1954. godine, a stupila je na snagu 6. lipnja 1960. godine.

Ova Konvencija nudi okvir za međunarodnu zaštitu osoba bez državljanstva i predstavlja najsveobuhvatniju kodifikaciju prava osoba bez državljanstva na međunarodnoj razini. Najznačajniji doprinos Konvencije iz 1954. međunarodnom pravu predstavlja njezina definicija „osobe bez državljanstva“ kao nekoga „tko se prema zakonima ne smatra državljaninom niti jedne države“. Onima koji potpadaju pod definiciju osoba bez državljanstva, Konvencija osigurava važne minimalne standarde postupanja.

Prema Konvenciji, osobe bez državljanstva imaju ista prava kao i osobe s državljanstvom kada je riječ o slobodi vjeroispovijesti i obrazovanja njihove djece. Što se ostalih prava tiče, poput prava na udruživanje, prava na zapošljavanje i stanovanje, Konvencija osobama bez državljanstva jamči barem jednak tretman koji uživaju ostali stranci.

Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR)

On 21 February 2022, after several months of military build-up on the Ukrainian border, the Russian Federation recognized the self-proclaimed Donetsk People’s Republic and Luhansk People’s Republic and ordered troops into these two regions. The Russian Federation announced a ‘special military operation’ against Ukraine on 24 February 2022, and the Russian military began operations across the country. As at 2 March 2022, Ukrainian troops defended the cities of Kyiv and Kharkiv from attacks, with civilians hiding in metro stations and bomb shelters to avoid frequent shelling. The Ukrainian government has issued a decree for the general mobilization of adult males, and men aged 18 to 60 have reportedly been prevented from leaving the country.