Izostanak integracije

U svijetu je danas 68,5 milijuna izbjeglica (uključujući i tražitelje azila), od čega je preko 50% djece. Njihov broj je u porastu – samo u 2017. porastao je za gotovo tri milijuna!  

Svjetska iskustva pokazuju da se izbjeglička pitanja rijetko kad uspijevaju riješiti u kratkom roku – izbjeglice, naime, u zemlji prihvata u prosjeku ostaju oko 20 godina (!) prije nego što se steknu uvjeti za njihov siguran povratak svojim domovima. Naravno, mnogi se i ne vrate, već u zemlji domaćinu ostaju zauvijek, nastavljajući novi život koji su tu započeli.  

Tom broju treba pridodati i ekonomske migrante, čiji broj također raste, osobito otvaranjem tržišta rada unutar EU. Tako je u europskim školama posljednjih godina u značajnom porastu postotak djece čiji materinji jezik nije domicilni (npr. u Austriji ih je gotovo 20%). 

 

Imamo li obvezu djelovati?

To znači da je promišljena i aktivna integracijska politika nužnost suvremenih društava. Zbog toga se na razini EU donose brojne strategije temeljene na opsežnim istraživanjima utjecaja migracija na društvenu uključenost, kao i načinima na koje se ljudima iz društveno nepovoljnih položaja može olakšati postizanje veće ravnopravnosti.  

Razlozi za to su brojni. Prije svega, pomaganje ljudima u nevolji vrijednost je koja jest ili bi trebala biti neupitna. Ona predstavlja temelj različitih vjerskih i filozofskih sustava, a sadržana je i u međunarodnom pravu i konvencijama čija je potpisnica i Hrvatska, kao i brojnim dokumentima EU koji nas obavezuju na djelovanje.  

Dodatni razlog – osobito za Hrvatsku, demografski devastiranu – svakako je i ekonomske prirode. Kronični nedostatak radne snage, starenje stanovništva i kritična depopulacija mogu biti ublaženi novopridošlim članovima društva – smještenima, podržanima, obrazovanima, prihvaćenima… ukratko, integriranima. Oni su u svojim domovinama bili aktivni članovi društva, doprinoseći mu na različite načine, pa je pretvoriti ih u pasivne, osim što je psihološki iznimno štetno, ujedno i velik društveni i ekonomski gubitak nastao neiskorištavanjem njihovih punih potencijala.  

 

Ovisni o tuđoj pomoći

Nadalje, neuključivanje ovih ljudi u obrazovanje i svijet rada (ponajprije putem učenja hrvatskog, ali i stjecanjem priznatih kvalifikacija i poticajnih mjera) ostavlja ih trajno na skrbi države. Ljudi koji ne rade i ne zarađuju ovise o tuđoj pomoći – bilo „dobrih ljudi“, bilo preopterećenog sustava socijalne skrbi. Ljudi voljni, spremni i sposobni za rad ne trebaju karitativne usluge. Oni trebaju priliku. Naučiti ih pecati u interesu je svih.  

Ne postanu li aktivni članovi društva koji se obrazuju, rade i plaćaju porez, ostat će izolirani. A izolacija dovodi do zatvorenog kruga siromaštva i konstantne ovisnosti o socijalnoj pomoći. S time je povezan i porast nasilja i socijalnih problema, kao i getoizacija, što sve zajedno može dovesti do radikalizacije. Poznato je da se upravo u izbjegličkim kampovima i getima najlakše regrutira buduće ekstremiste, pa je prilično ironično da se najveći strahovi i predrasude prema izbjeglicama i migrantima imaju veće šanse ostvariti upravo time što ih se trajno drži na marginama društva! Dobro uklopljeni, samostalni, prihvaćeni došljaci uvijek osjećaju pripadnost zemlji u kojoj žive i društvu kojeg grade.  

 

Učimo li iz grešaka?

Nažalost, mnoge zapadne zemlje taj zadatak nisu dovoljno dobro obavile, pa iz njihovih pogrešaka možemo mnogo naučiti. Dobro je dokumentirano na koji način migracije utječu na društvenu uključenost i socijalnu mobilnost – česta je nejednaka raspodjela društvene moći i utjecaja, a negativan utjecaj migracije vidljiv je katkada čak i na trećoj generaciji useljenika! U EU djeca migrantskog porijekla 3-5 puta češće od domaćih vršnjaka postižu loše rezultate u školi, a dvostruko više ih prerano prekida školovanje, što doprinosi njihovoj nezaposlenosti i radu na privremenim, povremenim i niže plaćenim poslovima. To cementira njihov status u društvu i predstavlja primjer nejednakosti i diskriminacije.  

Osim socioekonomskog statusa obitelji, uključenost roditelja glavni je pokazatelj budućeg akademskog uspjeha djeteta. Kad govorimo o migrantskoj populaciji, razina vladanja jezikom dodatni je ključni faktor. Kako biste si to zornije dočarali, promislite samo koliko ste se posljednjih mjeseci angažirali oko školskog uspjeha, upisa ili mature vašeg djeteta, pa usporedite to s mogućnostima – ne samo financijskima – roditelja u prihvatilištu Porin. Kako da on pomogne svom djetetu naučiti povijest? Kako da razgovara s profesoricom iz kemije? Gdje da se raspita kakva je neka srednja škola? 

Zbog toga su nužni kvalitetni i sveobuhvatni preventivni programi i usklađenost različitih politika i mjera koje će poticati integraciju izbjeglica i migranata koji se nastanjuju u Hrvatskoj. Cijena takvih programa nije mala. Ali cijena izostanka tih programa daleko je veća za sve nas.  

Jasna Belamarić

Naš kontakt

Imate li pitanje za nas?
Slobodno nazovite!

(021) 329-130

Sinjska 7, 21 000 Split

info@irh.hr